15.09.2017.

novi pocetak

Prethodni post je osvanuo iz vedra neba. Bez ikakvog uvoda... bum. Nije me bilo toooliko dugo, valjda bi trebalo da napisem neki duzi post o aktuelnim desavanjima u om zivotu. Pa hajde da pocnemo. Dugo me nije bilo, kao po obicaju, zbog toga sto sam zaboravila ovaj oj blog zvani moje malo utociste. Svi koji me citaju jos od mog pocetka znaju da ga tako zovem iako mu je naziv drugaciji. Sjetim se ja bloga s vremena na vrijeme ali to vrijeme mi ne bude priklonjeno pa vam ne uspijem stici pisati. Vrijeme toliko brzo leti, a i problemi s njim. Poprilicno sam zakomplikovala svoj zivot bez ikakvog validnog razloga. Sami kraj 2016. godine mi je bio katastrofalan, a tako je nastavljeno i u 2017. do dana danasnjeg. U sustini, kada vam napisem sta se desilo sigurna sam da ce dosta vas reci da su to sve stvari koje se mogu rijesiti. Istina je, jesu. Ali je problem sto uopste do njih nije trebalo doci, sama sam kriva. Problem number 1: Obnovit cu godinu na fakultetu. Bila sam vrlo uspjesna na prvoj godini, ali drugu sam bespotrebno sebi zakomplikovala. Ucila sam minimum minimuma. Svjesna sam svoje greske, ali svim silama cu se potruditi da ove godine zasijam u punom sjaju. Drugi problem me cak, ako je to moguce, i vise muci. Ljubav. Vec nekoliko mjeseci osjecam neopisivu potrebu da imam pored sebe ljubav svog zivota. Da budem voljena. Jako, najjace. Ne znam da li po tom pitanju mogu ista uraditi jer to su stvari koje se dese spontano i neocekivano. Cekat cu. Puno vas pozdravljam. Nadam se da cu pisati cesce.

15.09.2017.

Smisao je voljeti.

Mnogi bi dali sve da imaju ono sto ja posjedujem u zivotu. Ne mislim isljucivo na materijalne stvari. Ali, ja bih dala vecinu toga samo da se pojavi u mom zivotu muskarac koji ce me iskreno voljeti i pored koga cu se osjecati potpuno. Da ispuni prazninu koju vec duze vrijeme osjecam i da napokon ponovo osjetim taj divni osjecaj pripadanja nekome. Srcem, dusom...

30.12.2016.

.

Dobro jutro dragi moji blogeri i čitaoci! Kada sam pročitala datum mog zadnjeg posta, osjećaj sramote i stida me savladao. Ne mogu da vjerujem da, iako mnogo volim ovaj moj blog, ipak tako rijetko pišem. Kad se samo sjetim godina kada sam svakodnevno objavljivala po tri posta. Osjeti se starost u meni. Ipak ovaj blog postoji, ako se dobro sjećam, još od 2010. godine. No, dobro. Da pređemo na stvar. Sutra dočekujemo još jednu novu godinu. Ja ću još jednu u nizu provesti sama. Ne potpuno sama, ali itekako usamljena. Ljudi ne shvataju pravi pojam usamljenosti. Najusamljeniji su ljudi koji imaju dosta ljudi oko sebe. Svi smo usamljeni ako pored nas nije osoba za kojom naše srce i duša plaču. Da, ja sam jedna od tih osoba. U suštini, 2016. godina je bila jako dobra godina. Ostvarila sam nek svoj ciljeve i nisam imala mnogo problema. Tek pred kraj ove 2016. se u mom životu pojavio jedan problem. Taj problem baš i ne mogu da riješim i preostaje jedino da u 2017. naučim živjeti s tim. Možda je čak i bolje da naučim živjeti s tim nego da ga riješim jer tiče se jedne osobe koja me mnogo povrijedila i koju sam izbrisala iz svog života- Bila sam jako ponosna na sebe što sam, unatoč velikoj ljubavi koju sam osjećala prema toj osobi, uspjela je izbaciti iz svog života. Ipak, uspomene i sjećanja su me stigli i od tada nemam mira. Mnogo razmišljam o toj osobi, plačem gledajući zajedničke slike i prisjećajući se zajedničkih sretni momenata. Zanimljivo je i to što odbijam da se prisjećam ružnih dešavanja i svih povreda koje sam doživjela. Valjda je vrijeme učinilo da zaboravim i oprostim. Nedostaje mi i volim je. Želim vam od srca sve najljepše i da 2017. bude najbolja u svakom smislu riječi. Sretna Nov godina!

08.02.2016.

Rodjendan.

Kako se osjecati i sta misliti kada otac zaboravi na vas rodjendan? Da, upravo to se meni desilo. Ja sam osoba koja pamti datume i koja postuje svaki bitan datum u zivotu mojih najdrazih osoba. Kako porodice, tako i prijatelja. Bio mi je rodjendan prije par dana. Bilo je lijepo. Rodjendan kao rodjendan, ne dozivljavam ga nista specijalno ali mi je bitno da mi na taj dan meni najdraze i najblize osobe upute lijepe cestitke i time ispune taj dan. Nisu mi bitni pokloni i ta vrsta paznje. Dovoljna mi je iskrena rijec i cvrst zagrljaj. Ali ove godine je to izostalo od mog oca. Zaboravio je na moj rodjendan skroz. Otisao je na vikendicu da nesto obavi i vratio se za par sati. Za to vrijeme ja sam proslavila sa svojim prijateljima i zamolila sam mamu da mu nista ne govori. Zeljela sam vidjeti da li ce se sjetiti kada se vrati. Dosao je i sasvim normalno razgovarao sa mnom kao da se nista ne desava. Apsolutno je zaboravio rodjendan kcerke jedinice. Super. Sta misliti i kako se osjecati? Ovo se prvi put desilo sa njegove strane.

27.01.2016.

Januar, januar...

Moje obećanje redovnog pisanja je isparilo samo tako. Blago majci što rodi dijete od riječi. Dragi moji, mogu da vam kažem da sam bila pozitivno iznenađena zbog ovih zadnjih nekoliko postova i njihovom čitanošću. Dugo me nije bilo i vjerujem da su mnogi (čitaj: svi) zaboravili na Pixie i njene dogodovštine i sasvim je razumljivo da ovaj blog više niko ne posjeti. Ali ipak to se nije desilo u mom slučaju iako sam se tome nadala. Svaki put kada izbacim novi post iznenadim se koliko posjeta dobije za par sati. Iznenađena sam i sretna. Znam da su mnogi voljeli čitati ovaj blog, tome svjedoče razne poruke (u privatne poruke) koje su mi stizale jako davno pa sve dok nisam apsolutno nestala i prestala sa pisanjem. Sve one riječi suosjećanja. Svega se sjećam. Imam osjećaj da koliko god vremena prošlo i koliko god puta ja otišla sa ovog bloga, zaboravila ga i zapustila, da ću se kad tad opet vratiti i napisati nešto. Čak i kada budem zaposlena, udata ili majka. Smiješno baš, ali baš mi sad to prolazi kroz glavu. I znate da nije nemoguće. I mislim da i tada niko neće znati da imam blog i da iza ovog bloga baš stojim ja. Ne želim ni da sazna iko. Jer ovo je moje malo utočište, kako ga ja volim nazvati, i njegujem ga i čuvam već godinama. Vezana sam emotivno za ovaj blog. Glupo i retardirano, okej priznajem. Ali tako je. Najgore je kad podjetinjite u godinama gdje se od vas očekuje sto postotna zrelost i odlučnost. A ja u tim godinama i dalje luda, izgubljena i pomalo djetinjasta. Ajde, sporije se stari. U svakom zlu nešto dobro. Ispiti i fakultet me blago rečeno ubiše. Mrzim te januare! Ovo mi je probni mjesec, čisto da znate, moja 2016. počinje od februara. Tako odlučih neki dan kad pročitah na instagramu tu rečenicu.

17.01.2016.

Dani prolaze.

Pozdrav dobri ljudi! Izgleda da ispunjavam obecanje da vas ove godine necu zapostavljati. Evo me opet. Jutros sam se uhvatila u napadu uspomena i sjecanja koja su me od ranog jutra obuzela. Na otvorenom prozoru, u tankoj pidzamici sjedim i gledam u prazno. Na ulice prekrivene bljuzgavim snijegom i u ljude koji uzurbano koracaju. Pogled mi je par minuta bio hladan, mrtav i zabrinjavajuci. Nemam razloga. Ne znam zasto. Kroz par dana cu znati jer uvijek me nesto pocne muciti nekoliko dana prije. A onda otkrijem koji je razlog. Iskreno, mislim da razlog lezi u ispitima. Ovim predstojecim. Mnogo se sekiram i po glavi mi leti hiljadu i jedna misao. Zadala sam sebi cilj da sve ispite dam u roku i mrzim kada gubim. Ambiciozna sam i volim odraditi sve kako je zamisljeno. No, Boze moj, sta da se radi. I ako ne bude tako idemo dalje. Sve do medalje.

14.01.2016.

Studentski život

Obećah da ću češće pisati ove godine. I evo me. Pokušavam koliko toliko realizovati obećanje. Nisam inače baš dobra u tome. Često izradim ili zaboravim na obećano. Ali ne zlonamjerno, već samo nemarno. Sasvim slučajno, a onda mi bude krivo i žao. Jbg, izgleda da mi ne ginu tablete za senilnost. A u cvijetu mladosti, eh sramoto. Malo ironije nije na odmet. Nego, između ostalog da vam kažem zbog čega su neki postovi sa ''č,ć,dž,đ,š,ž'', a neki bez kvakica..Jednostavno nekad vam pišem sa laptopa, a nekad sa mobitela pa kako mi bude lakše. Skroz nebitna informacija, ali eto. Ovi dani mi prolaze kao i većini studenata, vjerujem. Učenje, jelo, spavanje i repeat. Nisam mnogo zadovoljna kako učim proteklih par dana. Nešto sam rastresena i nemam volju za učenjem. A prije 7 dana sam odlično odradila ispit i nabubala savršeno. Valjda sve zavisi od dana do dana i raspoloženja. Sutra će biti bolje. Inače, zadovoljna sam sa rezultatima na fakultetu. Dobro mi ide, sad za sad, hvala Bogu. Samo da tako nastavim. Doduše, moram priznati da danas nisam sva svoja iz nekog starog razloga. U suštini ne mnogo bitnog, ali dovoljno da bi mi poremetilo neke stvari. Sjetih se danas, nenamjerno, bivše ljubavi. Nenamjerno? Pa da, nije mi bio na kraj pameti, ali mi je nenadano 'izletio' na naslovnoj facebooka. Izbrisali smo se iz prijatelja jos davno. Sa svih mogućih društvenih mreža. Ali, vidjeh danas neku objavu koju je stavila jedna moja poznanica na fb, a imam je među prijateljima. Kad ono, u toj objavi, moj dragi bivši. Da vam kažem da sam samo preletila preko toga slagat ću, zar ne? Gledala sam duže vrijeme, a zatim ušla mu na profil da malo promahalam. Dugo, dugo nisam. Ne bih ga se ni sjetila da se to danas, igrom slučaja, nije desilo. Jer ne viđamo se po gradu, nemamo zajedničke prijatelje, ne izlazimo na ista mjesta, nemamo baš nikakav kontakt. To mi odgovara. Uglavnom, promahalala sam po profilu. Bar po onome što sam mogla vidjeti,(što je bilo otvoreno da svi mogu vidjeti - public), primjetih da je ljepši mnogo nego prije. Izađoh sa profila i ugasih wifi. Zaključak je taj da nisu to emocije i nije to nedostajanje. Stvarno nije. Ali jeste neki vid radoznalosti. Kasnije me malo to spotaklo na razmišljanje. Znate, moram da priznam prvo sebi, a zatim i drugima, u ovom slučaju vama koji me čitate, da meni nedostaje ljubav. Apsolutno. Koliko god prikrivala to i stavljala u posljednji životni plan... Dugo vremena nisam osjetila ono pravo. Nisam dozvolila. I osjetim u sebi taj nedostatak. Nisam djevojka koja će stupati u veze samo da bih imala muškarca pored sebe ili da bih ubijala dosadu. Ne, to kod mene ne ide tako. Da sam tako radila do sada bih imala iza sebe beskonačno mnogo veza i vezica. Ne mogu da kažem da nemam udvarače, bit će lažljivo. Imam ih i imala sam ih mnogo. Ali to nisu momci koji su za mene i ja nisam za njih. Nisam prepotntna i ne tražim savršenstvo. Samo želim pravu osobu pored sebe. Da me voli i da volim, da poštuje i da poštujem, da iskreno ljubi i da ljubim. Uzajamno i obostrano. To su sitnice. Ali upravo te sitnice ja uvijek otkrijem da potecijalna osoba ne posjeduje. I tu je kraj. Ne želim više da pravim greške. Napravila sam ih za dva života. I zato sam sada ovakva - mnogo oprezna.

10.01.2016.

Važno je samo ono što u sebi osjećam.

Imam mnogo toga da vam napišem. Sva ta dešavanja zbog kojih nisam stizala, a iskreno ni pomislila, na pisanje bloga. I lijepoga i ružnoga. Nisam više onaj teški pesimista kao davne 2011. godine kada je i nastalo ovo moje malo utočište. 2015. godina je bila dobra godina. Da, danas kada je sve iza mene i kada se u glavi mogu sabrati lijepi i ružni događaji, sa sigurnošću mogu reći da je bila više lijepa nego ružna. Napisah u prošlom postu da sam ostvarila neke ciljeve. Jedan od tih je upis na fakultet. Da, sretna sam što stojim na prvom stepeniku moje budućnosti. Sretna sam što sam upisala ono što volim. Sretna sam što gradim svoje obrazovanje na visoke 'levele'. Želim, istinski želim, postati neko i nešto u budućim godinama koje dolaze. Svim silama ću se truditi da se to i ostvari. Mozak je sve, novi sinonim za ljepotu. U 2015. sam se mnogo promijenila. Iz korijena. To se može primjetiti i po ovim rečenicama iznad. Moje razmišljanje prije nije bilo ni približno ovome. Prije su moji prioriteti bili sve osim školovanja. Mnoge vrijednosti nisam spoznala dok nisam sazrela u glavi, u potpunosti. Kažu, odrastao si čovjek kada napuniš 18 godina. Ne bih se baš složila. Odrastao si čovjek kada dospiješ potpunu zrelost u glavi. To ne mora da se desi sa 18 godina. Svakome u svoje vrijeme. Stvar individue. Mogu reći da sam napokon sazrela. Možda ne u potpunosti, ali velikim dijelom da. 2015. godina je bila zanimljiva i burna i na prijateljskom planu. Sve one osobe o kojima sam pisala proteklih godina, one koje su me povrijeđivale i razočaravale, sam uklonila iz svog života. One više nisu dio moga života, vremena i prostora. Iz svakog ugla sam ih izbacila. Zauvijek. Ne mogu vam opisati moju sreću. Dišem punim plućima bez onih svakodnevnih upitnika koji su mi narušavali sreću. A ti upitnici bile su te osobe. Rušili su moju sreću, svojom ljubomorom potiskivali svako moje zadovoljstvo, nadali se mojoj nesreći i sve to uz uvjeravanje da su mi pravi prijatelji. E, i to je završeno. Sada sam sebe okružila pravim osobama, pravim prijateljima i uzornim po svemu. One osobe koje su kvalitetne i vrijedne, ako me razumijete. U ljubavi nije bilo turbulentno, isključivo jer ja to nisam dozvolila. Bilo je par muškaraca koji su mi nešto značili, ali nijedan nije toliko duboko ostavio trag u meni da bih mogla reći da sam bila zaljubljena. Ne, u 2015. nisam bila zaljubljena i nisam ljubav svrstavala u svoje planove. Bila je tek usputna stvar. Trenutno ne postoji osoba koja mi se sviđa niti potencijalna osoba za to. Vrijeme će učiniti svoje kada to bude trebalo da se desi. Iskreno, voljela bih da se zaljubim napokon toliko jako da gorim od ljubavi, ali da to bude jednako uzvraćeno. Ako neće, onda ne bih, hvala lijepo. Definitivno sam druga osoba. Po svemu to primjetim i nastojim to i održati. Sviđam se samoj sebi ovakva kakva sam postala. Ova transformacija je do sada najbolja i ovakva želim da koračam u 2016. godini, a i u narednim ako Bog da, uz mnogo veće napretke i ostvarenja. Pišemo se i čitamo u ovoj godini češće. Širite ljubav!

08.01.2016.

Dva nula jedan sest

Skoro punih godinu dana nisam pisala. Vrijeme prebrzo leti, nisam ni primjetila. Mislila sam da ce se blogger.ba ukinuti, barem je tako trebalo biti, pa se moj posljednji post odnosio na to. Ali na srecu to se nije desilo. Drago mi je zbog toga, jer i nakon toliko godina ja se i dalje s vremena na vrijeme vratim na moj blog, moje utociste kako ja to volim reci. U posljednjih godinu dana mnogo se toga izdesavalo. I dobroga i losega, naravno. Kao i kod svih, sve je to zivot. Svi ga zivimo, svako na svoj nacin. U sustini mogu reci da sam poprilicno zadovoljna sa proteklom godinom. Ponosna sam na sebe jer sam mnoge ciljeve ostvarila koji su bili planirani za 2015. godinu. Ne znam da li vise iko cita ovaj blog jer sam ga zapustila. Zao mi je zbog toga, kad god obecam da cu se od sada vise truditi, to ne ispunim. Sada necu nista da obecavam. Kad god pozelim doci cu i napisati ono sto osjecam. Imam osjecaj da ovaj blog nikada necu prestati posjecivati i pisati. Na neki neobjasnjiv nacin vezana sam za njega. U sljedecem postu pisem o desavanjima iz 2015. godine, onim najzanimljivijim. Vjerujte ima ih mnogo. Stvarno sam zivot iz korijena promijenila i mnogo se ponosim. I da, sa velikim zakasnjenjem zelim vam sretnu 2016. godinu, da bude zaista najsretnija. U svemu da vam bude ispunjena. Radite na tome, jer vi ste jedini zaduzeni da krojite svoj zivot po svojoj mjeri i da cinite svoje dane, mjesece i godinu sretnim. Samo vi. Naravno, uz male zacine drugih osoba. Ali prvenstveno i uvijek vi ste pokretac vaseg zivota. Ucinite da budete savrsen dizajner vaseg zivota u 2016. godini. Jer vi to mozete i zelite.

24.01.2015.

kraj jedne lijepe price

Jucer me dosta pogodila novost da se blogger.ba ukida. Steta,velika steta.. Toliko sam se vezala za ovu stranicu i za moj blog. Za sve vas koji ste citali moje gluposti i pokusavali mi dati savjete za odredjene stvari. Hvala vam mnogo na svemu. Bile su to lijepe 4 i po godine. Ovdje sam pisala sve sto me mucilo,veselilo i sve sto mi se dogadjalo. Voljela sam podjeliti s vama svaki taj dogadjaj. Bilo je to moje utociste, bijeg od stvarnosti i svih problema. Bar se tako cinilo. Bijeg kod sasvim nepoznatih ljudi koji me redovno citaju i pisu mi da me razumiju. Jako lijep osjecaj iako nikoga od vas nisam poznavala. Blog cu definitivno downloadovati jer zelim se vratim u proslost i da procitam sve ovo. Znam da cu imati potrebu s vremena na vrijeme.. Ipak su ovdje sadrzane neke od meni najbitnijih stvari u zivotu. I neke od onih koje nikome nikada nisam ispricala.. Hvala vam na svemu! Svima.. Ljubi vas vasa Pixie!

17.01.2015.

nista nije kao prije i ne treba da bude

Dosta sam razmisljala ovih dana sta dalje i kako dalje da se ponasam u vezi mog ljubavnog zivota. Pisala sam vam u prethodnim postovima da ljubav zanemarujem i stavljam u drugi plan. Da, tako je. Nakon dosta bola koje sam sebi priredila, ustvari koje mi je on priredio, odlucila sam da sve zanemarim i ljubav stavim ne u drugi vec u 52 plan. Nije da sam s tim zadovoljna,ali manje boli. Ali,desio se i jedan preokret prije 2 mjeseca. U moj zivot se vratio on. Osoba koja me najvise povrijedila i najvise boljela. Znate,u tom periodu kada je nas kontakt i bilo kakav odnos nestao pitala sam se kako bi izgledalo da mi se javi i kako bih se ja tada osjecala i kako bih s nji razgovarala. U jednu ruku mastala sam i zamisljala taj dan. Vrijeme je prolazilo a to se nije desilo. I tada sam presjekla. Obecala sam sebi da cu ga zaboraviti i prestati misliti na njega. I uspjelo mi je. Bila sam preporodjena. To je trajalo sve do prije 2 mjeseca. Kada se opet pojavio...Kad sam se najmanje nadala,desilo se. Ne znam zasto o tome sada pisem. Ali imam potrebu. I zelim. Javio se kada nije trebao,desilo se kada nije trebalo da se desi bilo sta vezano za njega. Kada je trebalo nije ga bilo. Da se vratio u moj zivot kada sam bila najranjavija mogao me imati kako je htio. Mogao je od mene napraviti lutku kojom bi upravljao kako je htio. Ali,na srecu tada ga nije bilo. Ni blizu mene. Iako mi je to tada toliko potresno izgledalo, ipak u tome ima srece. Da se tada vratio u moj zivot ja ne bih bila ja. Predala bih mu se bez i jedne rijeci i mislim da bi sve bilo po njegovom. A to nikada nisam bila ja. Osoba sam koja ia stav,karakter i veliko svoje ja! I ne dopustam da iko upravlja sa mnom i radi kako mu je volja. Kada mi se javio prije 2 mjeseca moja reakcija je bila neocekivana cak i za mene. To sam toliko zeljela i cekala, ali u jednom sasvim drugom vremenu a ne tada. Tada je on vec bio daleko iza mene i skoro pa sasvim zaboravljen. Osmijeh se vratio,a briga i svakodnevno razmsljanje potpuno nestalo. Kao sto rekoh,preporodila sam se.Zato je moja reakcija bila neocekivana. Razgovarala sam s njim totalno nezainteresovano i zeljela da se sto prije ta konverzacija zavrsi. Jer,gdje si bio kada si trebao? Medjutim,posljednjih dana kroz moju glavu prolaze mnoge slike i nasi razgovori. Mnogo razmisljanja o njemu a ne znam zbog cega mi to treba. Svjesna sam da mogu u par minuta da presjecem i zauvijek stavim tacku na njega i razmisljanje o njemu. Ali,kao da to ne zelim. Kao da zelim da mi kroz glavu tutnjaju misli o njemu. Nije zasluzio. A nisam ni ja.

11.01.2015.

...

Osjecam da ludim. Bez njega. Ne shvatam zasto sam se opet dovela u isto stanje,a prevazisla sam ga. Zapitam se jesam li toliko slaba? Slaba na njega i na sve sto se njega tice. Bilo me je proslo. Prosao me je on. I onda odjednom se osjecaj opet vratio. Podsjeca me na gripu, ako je ne odbolujes i odlezis do kraja, onda i sa najmanjim virusom se vrati i sve ispocetka. Pa tako i on. Nisam ga prebolila do kraja, to je bilo samo pocetno stanje. Zavaravajuce. Ali, sve se pocinje od pocetka. Sve sto ima pocetak, ima i kraj. Nisam pesimista. Proci ce.

31.12.2014.

jos jedna u nizu

Godina za godinom izmice. Tako i mi i život..i sve lijepo i ruzno. Sve prolazi. Svakog 31. decembra isto pitanje 'pa kad prije dodje ova nova godina,kad prije proleti stara..'' Proslo. Ne mogu se pohvaliti za ovu 2014. Nije mi bila nesto sretna. Neki mjeseci su bili sretni,postojalo je i to. Ali,jedan tezak gubitak je obiljezio moju 2014. tako da sve lijepo pada u vodu. Izgubila sam jednu od najdrazih osoba u mom zivotu. Nisam pisala o tome jer je previse bolno za mene. Ali,mogu spomenuti u ovom postu bar kratko. Sad je ta osoba na boljem mjestu, u Dzennetu a ja sam ovdje. Ziva ali kao da i nisam. S vremena na vrijeme,kako kad. Moralo je tako biti. Tako se tjesim vec mjesecima. Predjimo sa teme. Sto se tice skolske 2014., u tome je bar bila dobra. Ucila sam i trudila se i na kraju se isplatilo. Pa bilo je i vrijeme. Sto se tice prijateljstava i ljubavi, okej je na tom polju sve. Kao sto sam pisala u postovima prije, jos uvijek zanemarujem ljubav i stavljam u drugi plan. Postalo mi je to toliko nebitno da me pocinje hvatati strah sta se desava sa mnom. Ali se dobro osjecam u vezi s tim. To je bar pohvalno. U 2015. imam mnogo ciljeva koje zelim da ispunim. Dosta sam stvari zacrtala koje moram da realizujem u 2015. Uvijek svi tako pricaju zar ne? Smisljaju planove kako ce i sta ce, sta trebaju i sta zele i moraju,a na kraju ne bude nista od toga. U vecini slucajeva je tako. Ali imam jaku zelju i volju da sve sto sam zacrtala ispunim,kao nikada do sada, pa mislim da nece biti problema. Sta vise da vam kazem, zelim i meni i vama da ova 2015. bude najbolja godina do sada, da po losem ne bude ni slicna 2014. pa koliko god da je dobra bila a da po dobrom bude jos dvijehiljade i petnaest puta bolja.. Da ostvarimo sve sto zaželimo i da tog 31.12.2015. kazemo punim srcem i iskreno 'eh,sto je bila dobra ova 2015.'' Neka bude tako! Sretna vam Nova dragi moji!

29.11.2014.

noname.

Uvijek se nasmijem iznova i iznova dok citam naziv svog bloga. Dnevnik jedne tinejdzerice. Eh,otkad ovaj blog postoiji i ovaj naziv. Ali ne zelim da ga mjenjam. Neka. Ne znam imam li nesto novo da vam pisem. Nesto zanimljivo... Pa i ne bas. Sve u svemu. Nakon onih pateticnih dana, ovih dana osjecam neki mir i spokoj. U fazonu 'ma sve mi je ravno do mora'. Pa lijepo je i tako. Ni brige ni pameti,sto bi se reklo. Briga nemam,ali cim ih nemam onda definitivno imam i pameti pa znam da rijesim probleme.. Hahaha,ova mi se recenica svidja. Tako nekako i jeste. Briga i problema uvijek ima,ali kontrolisala sam ih ovih dana. O mom dragom koji mi se opet vratio u zivot,pisala sam u prethodnim postovima,manje razmisljam. Pustam da stvari i desavanja idu s vremenom. Pa kako zavrsi. Nije da sam skroz imuna na njega,ali Boze moj moram sebi dati oduska. Svidja mi se kad nisam pateticna. Yeah! Za nepovjerovati ali blizi se Nova godina, OMG! Ne mogu da vjerujem da je 2014. tako brzo-PREBRZO-prosla. Ne radujem se nesto pretjerano. Cari Nove godine su vec odavno prosle pa imam osjecaj da svi svaku Novu docekuju ravnodusno.. Ne znam sta da napisem dalje pa se odjavljujem bez nekog zanimljivog kraja, a jos manje zanimljivim postom.

18.11.2014.

kad se ne da,ne da se

Mnogo sam pateticna ovih dana zar ne? Da,slazem se. I to mi se nimalo ne svidja. Opet me doveo u situaciju da dane provodim beznacajno razmisljajuci sta je moglo biti a sta ne. Eh,budalo. Opameti se.

17.11.2014.

nastavlja se

Znate ono kada volite jednu osobu toliko da vam u isto vrijeme zastaje dah i pocinjete disati ubrzanim taktom..sve brze i brze. Kada osjecate bol u stomaku,te tkz. leptirice u koje ne vjerujem inace.. Osjecaj kada nemate apetita jer svaka pomisao na njega tjera svaki drugi osjecaj,pa i osjecaj gladi,hladnoce,toplote.. Volim ga kao sto nikada nikoga voljela nisam. Ne znam po cemu je poseban i sta to ostavlja u meni,ali volim ga toliko da se kajem i stidim same sebe. Kazu ljubavi se ne treba stidjeti.. Ja se stidim jer sam dozvolila sebi unaprijed znajuci da ovo nase nema smisla ni koraka naprijed. Volim ali u tisini.

06.09.2014.

dokad ce neduzni placati tudje greske?

Samo zelim da napisem par rijeci za dogadjaj koji me jucer pogodio. Jako! Rudarska nesreca u gradu Zenici, jama Raspotocje. Ne postoje rijeci kojim bih bar priblizno mogla opisati osjecaj i tugu kakvu sam osjetila jucer. A ne smijem ni pomisliti kako je porodicama poginulih rudara. Neka vam je lijep Dzennet, dragi nasi rudari. Ovaj posao kojim zaradjujete za hljeb rukama punih oziljaka, koji vam je na kraju dosao glave, zelim da vise nikome se nikad ne desi. Da ovo bude velika opomena nasim nemarnim politicarima i drzavi bez ikakve buducnosti. Da napokon shvate da je ljudski zivot vazniji od svega i da se novac dodijeli za bitnije stvari u drzavi, bas kao sto su i rudari,sigurnost rada u rudarstvu i tako dalje. Taj novac mnogo je vazniji za to nego za vase audije,bmw,vile,vikendice,ljetovanja nasi dragi politicari!!!!!!!!!!

02.09.2014.

stop

Opet dolazim u situaciju kada mi se po glavi motaju gluposti. Gluposti poput oprastanja i zaborava! Ne! Vise nema oprosta onim koji su te povrijedili! Kraj.

01.09.2014.

postoji li nesto brze nego vrijeme?

Danas je bio jedan lijep dan za mene. Nista se specijalno nije desilo,ali dobro sam raspolozena i ispunjena pozitivnom energijom. Danas je i prvi septembar,prvi dan skole. Prvi dan moje posljednje godine srednje skole. Hm, iskoristit cu ovu godinu na lijep nacin. Jer vec sljedece ulazim u novo poglavlje zivota. Jos odgovornije i zrelije nego ovo prije. Vrijeme stvarno leti. Odbrojavanje pocinje.

28.08.2014.

zivi zivot po svome

Odlucila sam napisati jedan duzi post. Post koji sam izbjegavala napisati.. Onaj u kome cu napisati od A do Ž sva desavanja koja su se desila u onim mjesecima kada nisam pisala niti posjecivala blog. Objavila sam nekoliko postova nedavno sa ne bas objasnjavajucim pricama.. Treba mi to. Treba mi da napisem i istresem se u svom imaginarnom svijetu prepunom ljudi koji mi vec godinana bezuslovno pisu savjete,rijeci podrske,saosjecanja i slicno. Hvala vam. Nedavno sam u jednom od postova napisala da sam jako sretna. Da sam napokon slozila sve stvari u zivotu i da zivim punim plucima. Da sam se promjenila. Da sam postala druga osoba. Da vise ne dam ljudima da me povrijede. Da sam ljubav zanemarila. Da vise mislim na sebe nego prije. Da.. Istina je. Postala sam druga osoba. Po prvi put ono pravo. Prije sam govorila da sam se promjenila, a to uopste nije bilo tako. Bile su to samo rijeci puste zelje. Ali sada nisu. Sada su te rijeci sprovedene u dijelo. Nisam vise ni upola ona ista. I drago mi je zbog toga. Sta me natjeralo na to? Sta me natjeralo da okrenem novu stranicu u zivotu i ne budem jedna od onih osoba koja je uvijek drugima prastala sve? Rekla bih zrelost, a i ljubav prema sebi. Tu ljubav prema samom sebi mnogi nazivaju 'sebicnost'. Ja ipak ne. Ako volis sebe,onda znas voljeti i druge. Naravno, sve to u dozama normale. Doslo je vrijeme reci 'dosta je bilo'! Svima oko sebe. A najvise samom sebi. Dosta! O,Boze..Kakav dug uvod! Zar mi je toliko tesko preci na stvar? I dalje stoji pitanje, šta? Šta se desilo tako jako da se natjeram na promjenu? Izdaja! Naravno nije se to samo desilo i bum - odluka za promjenom. To je samo bila kap koja je prelila casu. Trpila sam dugo izdaje. Izdaje dragih,meni najdrazih ljudi. Prijatelja,porodice.. Osoba kojoj sam najvise vjerovala,prastala joj hiljadu puta sve greske i sve izdaje opet se usudila isto uraditi. Izdati me! Znala je da joj je to posljednja sansa ali naravno..kao i svi mislila je da cu oprostiti i ovaj put kao i prije. Mislila je da cu opet preci preko svega jer to sam uvijek radila. Naucila sam sve oko sebe da mogu kako hoce, da cu im oprostiti,preci preko svega.. jer ce me jednostavno uvjeriti da me vole,da nije tako kako ja mislim da je. Dosta izgovora! Prijateljica,sestra, bila mi je sve. Koliko znam za sebe, toliko znam i za nju. Zadnje sto mi je uradila prekipilo je. Prekipilo je u mojoj glavi,razumu,srcu. Samo je slijedio jedan veliki X na njeno ime,licnost,postojanje. Bilo joj je cudno kako i zasto? Pitala je 'je li mogu tako lako odbaciti sve nase godine'? Draga moja,nisam ih ja odbacila. To si ti uradila. Jedino sto sam ja uradila je to da sam se sjetila sebe. Sjetila sam se da sam i ja zivo bice i da zasluzujem najbolje. I promjenilo se sve. Ja, moj stav,ponasanje,ljubav..svidja mi se ovako. Volim onog ko zasluzuje i uzvraca moju ljubav. Cim osjetim da nije sve onako kako treba biti obrisem iz svog zivota to sto me muci. Cijenim sebe, cijenim i druge. Ponavljam, one koji to zasluzuju. Pored te 'prijateljstvo - izdaje' desilo se tu nekih jos stvari. Poput ljubavnih. Porodicnih. I nekih sitnica sa strane. I ti problemi su me ojacali. U detalje ne bih da ulazim. Bilo je svega,ali bitno je sta sada ima. A sada ima samo iskrenog i cistog oko mene. Iskreni ljudi. Zivot koji zivim ne ponajvljajuci stare greske. Spremnost da docekam svaki novi dogadjaj i problem stojeci. I da ga rijesim. Kako ce biti dalje,sta ce se desavati..ne znam! I ne zanima me. Pustam da sve ide svojim tokom bez brige i sekiracije. I to sam pobjedila. Nema vise one prevelike brige oko svake sitnice. Jer sve se rijesava,zar ne? Ono sto sam zaboravila napisati,a po meni vrlo je bitno. Moja draga prijateljica,recimo da je shvatila svoje greske, i sada moli,zove i pise mi da se vidimo,da pricamo..Da me ne zeli pustiti iz svog zivota. Da sam joj bitna. Da trebamo rijesiti sve. Na sve to ja ne obracam paznju. Necemo izaci,necemo razgovarati,necemo rijesiti nista. Kako se osjeca nije mi vazno. Jer nije bilo ni njoj vazno kako se ja osjecam dok me pokusavala napraviti budalom. U jednu ruku znam da joj falim,da joj trebam i da joj sada nije lako bez mene. Bez mojih savjeta,podrske,price. Znam. Ali, ja tu nista ne mogu vise uciniti. Odluka je donesena. Neka se navikne na to.. Bila je sigurna da me ne moze izgubiti.. E pa zao mi je, lose si mislila. Sve prolazi. Ljubav,navika,problemi,prijateljstvo,ljudi oko tebe,zivot.. bas sve!

27.08.2014.

promjene

Malo sam osvjezila blog s novom pozadinom. Izgleda veselo i djetinjasto.. Bas zato. Neka malo da boje ovom vise tuznom nego sretnom blogu. Nesto sam zapazila. Moj dragi blog jos uvijek nosi naziv dnevnik jedne tinejdzerice.. Blog je napravljen davno,kad sam se vodila imenom tinejdzerica. Svaka moja greska i nestasluk bio je oprosten s tom rijeci. Ona je u pubertetu,nije lako sa tinejdzerima.. Sjetim se tih recenica koje su izgovarali svi stariji oko mene,opravdavajuci neke moje postupke. Roditelji,uza i sira porodica.. A sada nema tog opravdanja. Odrasla sam. Sada za svaki postupak moram odgovarati, opravdati ga sama. Sada su greske vece i moramo se mi sami suocavati s njima. Ali, ne zelim promjeniti ime bloga. Neka stoji tako iako vise ta rijec,nazalost, ne vrijedi za mene. Tako bih voljela da sam jos uvijek tinejdzer.. Toliko malo odgovornosti sam imala. I za kraj,nesto bih vas zamolila. U komentare mi ostavljajte linkove vasih blogova. Rado cu procitati neke kvalitetne i lijepe blogove.. Lijep pozdrav.

27.08.2014.

bijeg iz stvarnosti..

Vracam se opet svom jedinom utocistu. Koliko puta sam samo ponovila ovu rijec na blogu.. Utociste. Je li stvarno nemam gdje pobjeci osim ovdje? Na svoj blog? Je li mi toliko prirastao srcu ili ga jednostavno koristim da se istresem? Hm,ne znam. Mislim da nisam postala toliko bezosjecajna.. Volim svoj blog,volim ljude koji mi pisu i kojim vrlo rado odgovaram.. Hvala vam za beskonacnu potporu,savjete i suosjecanje. Ovih dana se osjecam cudno. Ona velika sreca o kojoj sam pisala u prethodnim postovima malo se stisala. I dalje je osjecam,ali razumnije. Razumnije? Da,osjecam se u skladu sa desavanjima oko mene. Desile su se neke stvari.. Nista strasno,spremno sam ih docekala jer su se vec jednom dogodile. A tada su me jako pogodile i povrijedile. Ovaj put ne. Ovaj put sam ih docekala kao da su mali povjetarac. Nema vise bure koja me obori i pokosi. Svako novo razocarenje bude samo mali nagovjestaj da sam bila upravu. Desice se,opet i opet. Ali ne kao prije. Jer ja vise nisam kao prije.

13.08.2014.

pocetak ispovijesti

Nesto me navelo na razmisljanje. Blogu sam se vracala uvijek kada sam bila nesretna,tuzna,iznevjerena i slicno.. Kad sam bila bar malo sretna zaboravljala sam ga. Cudno. Sada osjecam da sam sretna, a postajem opet redovna na blogu. Da ova sreca nije iluzija? Da se ne krijem iza neke iluzije, nestvarnih osjecaja i misli? Ili se toliko bojim povjerovati u tu tzv. srecu? Bojim se ako povjerujem da stvarno sredjujem zivot da ce mi sve izletjeti iz ruke. Bojim se da cu opet pokleknuti pred osobama koje su me izdale.. Da,bojim se. Ne zato jer sumnjam u sebe. Vec zato sto negdje u dnu mene i dalje cuci mali dio one krhke djevojcice. Djevojcica koju je izdala osoba koju je zvala sestrom. Osoba koja je uz mene od rodjenja,sa kojom sam odrasla i prozivjela sve najljepse pa i najtuznije trenutke. Izdaja. Samo ta rijec asocira me na tu osobu. Ili mozda strahujem da cu pokleknuti ispred neostvarene ljubavi? Ljubavi koja mi je otisla iz ruku bas kad sam pomislila da stvari idu na bolje. Da se desava ono sto me moze uciniti sretnom. Nije se desilo. Samo je osvanuo dan koji je odlucio o nama. Toliko puta sam se vracala toj prokletinji,toliko puta pokleknula misleci da se stare stvari mogu ozivjeti. Stari osjecaji i stari mi. Misleci da mozemo obrisati prasinu koja nas je prekrila zbog predugog stajanja na mjestu zbog ponosa. Jos uvijek nisam nista konretno napisala. Krijem se iza zagonetnih rijeci koje vjerovatno nikome nisu jasne. Odgovor je jedan. Vjerovatno jos nisam spremna otvoreno sama sebi priznati sve sto se dogodilo prethodnih mjeseci. Vjerovatno me boli zapocinjati pricu o svemu tome. O svemu zbog cega sam odlucila promjenu. I uspjela sam. Znam da jesam. Sada su ostali samo tragovi koje ce vrijeme izbrisati.

13.08.2014.

koraci prema boljem zivotu

Odlucila sam se malo posvetiti blogu nakon toliko vremena. Volim biti ovdje. Volim svoje misli sazeti u ovo moje utociste kako sam ga davno nazvala. Moj bijeg od stvarnosti sa nepoznatim ljudima. Svi smo ovdje isti. I to mi je drago. Cak osjecam emotivnu povezanost sa svakom osobom na ovom blogu. Cudan osjecaj. Cudna ja. Ali sretna i ispunjena. Odavno to nisam napisala,zar ne? Vi koji svoje vrijeme skratite na ovoj mojoj zbirci misli i osjecaja odavno niste procitali da sam sretna i ispunjena zar ne? I ja mislim da je tako. Nisam se ni ja tako osjecala. Dugo i dugo. Neke stvari je trebalo posremiti na svoje mjesto,a pogotovo pospremiti one u glavi. Obrisati prasinu iz glave,a Boga mi i iz srca. Mozda cudno zvuci citajuci ovo. Pomislis, kakva promjena? Ljudi se rijetko mjenjaju? I ja sam tako mislila. Ali shvatila sam da samo 'promjenom' zivota i svega sto me cinilo nesretnom mogu doci do glavnog zivotnog cilja - biti sretna. Traje dok traje. Kad nestane, onda opet kao veliki borac, kao ratnik na bojnom polju, krecem na osvajanje cilja,opet i opet - sreca. Jer to je zivotni cilj svake osobe,zar ne? Ili samo nas koji taj osjecaj rijetko u potpunosti osjetimo? Moguce. Pvi korak naprijed uradila sam kada sam sve osobe koje su mi zadavale glavobolje izbrisala iz zivota,misli,srca i svakog dijela mene. Na pocetku je bilo cudno. Osoba koja se sikirala za sve, pazila da nekoga ne povrijedi,sklanjajuci se da bi nekome bilo bolje iako taj neko to ne cijeni je NESTALA. Te osobe vise nije bilo. Drugi korak su bila neprestana razmsiljanja 'sta bi bilo kad bi bilo'? 'sta je moglo drugacije'? 'da li se kajem'? 'jesam li pogrijesila'? 'je li moglo drgacije'? .. i to je nestalo.. shvatla sam da sve sto se desilo, desilo se iz nekog razloga. Nije bitno je li moglo drugacije jer da je moglo bilo bi. Treci,cetvrti,peti i stotikorak pisat cu drugi put.

12.08.2014.

novi pocetak,osjecaji i zivot

Proslo je i previse vremena od pisanja zadnjeg mog posta. Nije mi drago sto ovako zanemarim blog,ali na kraju mu se uvijek vracam..iznova i iznova. Lijepo je procitati stare postove,stare misli,desavanja i bol i srecu. Hvala onim koji i dalje znaju posjetiti ovaj blog.. Ne znam vise sta da napisem. Toliko mi je zivot, u ovih zadnjih 8 mjeseci otkad se nisam pojavljivala na blogu, monoton i dosadan. Dosta sam se promijenila. Ono sto mi je prije bilo vazno i prioritet sada vise nije. Ako razumijete sta mislim.. Dosta sam sazrela. Da,osjecam da sam zrelija i recimo pametnija. Ako to mogu sama zakljuciti. Prije dosta vremena, odlucila sam se promjeniti iz temelja. Razumnije razmisljati,osjecati,raditi ispravno stvari a greske NE ponavljati. Nije mi bas sve uspjelo. Naprimjer, neke greske sam ponovila 20 puta.. A o nekim stvarima pocela sam razumnije razmisljati i rijesavati probleme. Lose i dobro. Okej,moze proci. Dosla sam u tu fazu da mi taj famozni dio zivota zvani ljubavni postaje totalno nebitan,zanemarljiv. Tuzno je to kada mlada djevojka koja ima toliko toga da jos prozivi kroz zivot izgubi vjeru u ljubav tako rano. Ne,nisam ja izgubila vjeru radi izdaja,losih ljubavi i nedostatka onog osjecaja koji se zove 'biti voljena'.. Ne,nije me to odvojilo od vjere prema ljubavi. Rekla bih da sam je samo stavila u drugi plan. A to mi se nimalo ne svidja. Imala sam dosta problema zadnjih mjeseci, mozda me to natjeralo da ni ne pomislim da volim i da budem voljena. A samo mi je to moglo biti utociste u mnogobrojnim problemima. Ali,rijesili su se. Rijesili su se svi problemi za koje sam mislila da nema kraja. I da,sretna sam. Jesam. Trenutno i to jako. Nemam razloga za tugu,bar ne trenutno i to me ispunjava. Daje mi poseban osjecaj koji dugo nisam mogla osjetiti. Osjecaj bezbriznosti i smirenosti. Ali,cak ni to ne djeluje na mene da ljubav vratim u prvi plan svog zivota. U prioritete. Ili mozda samo treba da dodje osoba koja ce to uciniti prioritetom. Cekam. Mozda se i desi.

17.11.2013.

..

Kako mi je krenuo ljubavni život u prethodnim mjesecima mislila sam da više nikada neću napisati neki post na ovo mom utočištu vezan za ljubav.. Već dugo vremena nisam osjećala ništa,baš ništa. I eto,došlo je izgleda vrijeme i za to. Zaljubila sam se. U osobu u koju se nisam nadala. I opet su se pojavili oni isti osjećaji..Oni osjećaji koje sam potpuno zaboravila. Misliti na jednu osobu 24 sata na dan,zamišljati vas zajedno,prisjećati se vaših razgovora,leći sa osmijehom misleći na njega,i isto tako i ustati..

22.09.2013.

.

Od mog zadnjeg pisanja prošlo je više od 3 mjeseca.. I nakon tog vremena,opet sam tu.
Opet utočiste i smiraj duše tražim na ovom blogu. Ne znam šta mi je,ne mogu opisati osjećaj koji me natjera da se olakšam na ovom online sranju. Mom omiljenom online sranju kojeg se sjetim baš kad sam u tome - u sranju. Hmm,pa to izgleda baš lijepo zar ne? Sjetim se bloga svakih 3 mjeseca,to onda znači da sam u 'sranju' samo jednom u tri mjeseca? Wow,blago meni!
Eh,da je bar tako. Svaki novi dan-novo sranje! Nova glupost,nova briga..Svaka se čini sve težom i težom. Neću pisati šta me muči,nema tome kraja dragi moji. Mislim da je dovoljno da kažem - izdaja!!!! Izdaja. Izdaja. Izdaja. Opet i opet. I uvijek. Još uvijek.

17.06.2013.

.

Dobro veče dragi moji.. Ima li vrućine? O,kako mi godi ova vrela noć! Jedva sam čekala ovo.
Ne pamtim kada sam post pisala a da je bilo vrijeme rasputa,tako mi se sve ovo odužilo.
Sjećate se kada sam pisala postove moleći Boga da ovo sve što prije prođe i da se na neki način tokom raspusta odvojim od trenutnog društva koje me okružuje. Mislim na prijatelje.
I eto došlo je to što sam priželjkivala. Još uvijek imam tu istu želju,ali sve je teže. Kao da me taj 'zli duh' ne pušta.Uspjet ću jer znam da je tako najbolje. Škola je završila,sve je dobro završilo. Zadovoljna sam. Što se tiče mog cjelokupnog trenutnog života zadovoljna sam i s tim. Sretna sam i ispunjena. Uživam u svemu što donose ovi lijepi dani.
Dok traje,uživat ću.
Savjetujem to i vama. Ljubi vas vaša Pixie.

02.06.2013.

...

Slušam pjesmu koju sam slušala onda kada sam bila najsretnija i odlučih se da napišem post..
Osjećam tugu,neizmjernu..Toliko jako da sam povraćala dva-tri puta danas..
Kada će moj život obasjati poneka sunčeva zraka? Postoji li ikakva mogućnost za to? Teško mi je. Mislim da sam pisala već da se osjećam usamljeno..Još uvijek je tako. Ta usamljenost samo raste,ne prolazi. Tražim izlaz,tražim svijetlo na kraju tunela ali nema ga,nema niti jednog znaka da će doći bolje vrijeme za mene.Riješim se jednog problema,dođe drugi još veći. I sve tako u krug.
Pisala bih sada šta me to sve muči,ali ne mogu,na izmaku sam suza.Svega je previše.
Ne muči me ljubav,ne. Ne muči me zato jer je uopće ni nema. Dobro je dok je tako.

01.05.2013.

.

Sretan nam taj čuveni 1. maaaaj! O,kako vrijeme prolazi brzo.
Nešto se prevelika prašina digla oko ovog datuma,meni je ovo sasvim običan dan samo što ne idemo u školu. Svi se negdje spremaju,fol roštiljaju,vikendica,raja,fazoni ovo ono..Ima li još neko poput mene da danas ne ide nigdje? Hmm.. Za sutra ću vidjeti šta ću,kako ću ali danas MOZAK odmaram!
Ne znam više šta da pišem,nekako sam iscrpljena.. <3

31.03.2013.

.

Pozdrav raja!
evo i mene napokon,zapostavila sam vas ponovo.. Ukratko ću ispričati skorije događaje,jer mi je stvarno mrsko,pogotovo jer sam neraspoložena. Hmm,počnimo od škole.. Ona je,za sada,super,hvala Bogu! Napokon da i to mogu napisati. Ljubav,hahahaha..Samo se na to mogu nasmijati jer sam srednja žalost što se tiče toga jer situacija je strašno monotona.Znači,ništa se ne dešava.Ma boli me briga,dobro je dok nemam i takvih briga..Prijatelji,eh tu se uvijek ima jedno novo razočarenje,iznova i iznova. Ali,Bože moj,šta je tu je,navikneš se.Odbrojavam dane do raspusta da se opustim i ne smilim ni našta. Da postojimo samo porodica,samo iskren prijatelj pokraj mene i more! TO!

22.03.2013.

Zmajevi plavi naše jedne jedine!

Nestrpljivo sam čekala ovaj dan. Dan kada su svi ljudi u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini nekako ujedinjeni,složni i prijateljski nastrojeni.Na dan kada igraju naši fudbalski reprezentativci jednu tešku i poprilično bitnu utakmicu..Zbog njih sam zavoljela fudbal.Taj adrenalin,isčekivanje gola,nervoza a ujedno i radost i ponos koji me obuzme gledajući ih kako svaki atom snage troše da učine našu BiH moćnijom i najboljom.Hvala im! Jedva čekam večeras,tako ih volim.
Ako Bog da,da večeras osvojimo jedan dobar rezultat,naravno nadam se NAJBOLJEM,tj. pobjedi!
SRETNO NAŠI ZMAJEVI,SAMO NAPRIJED!!!!!!!


16.03.2013.

smrt je olakšanje.

Naziv mog današnjeg posta govori puno toga.Ne,nije ovo izmišljena patetika.
Čitav moj život je patetika.Došao je jedan od onih dana kada sam nikakva,užasna i odvratna.I izgledom i ponašanjem.Ali,imam i razloga.Ovaj put razlog nisu drugi ljudi,već sama ja.
Posvađala sam se s tatom,ponašala sam se kao razmažena djevojčica neznajući šta se krije iza svega.Prije par dana vidjela sam neke stvari koje sam željela kupiti,glupe krpice..Došla sam kući i zatražila novac od tate,on je rekao da mi ne da.Ja sam napravila haos,počela sam tersati,glumiti razmaženo derište i haos praviti..On je na sve to šutio.Prolazili su dani,mi nismo riječi progovorili,a ja sam mu svaki dan nabijala na nos sve to.
I jutros saznam šta je prava istina.Plata mu kasni već 2 mjeseca,i nema dovoljno novca da bi mi davao na gluposti poput nekih krpica kojih već imam puna 3 ormara u sobi.Moji glupi hirovi.
Uvijek sam imala sve servirano na dlanu,nisam navikla da mi išta fali.I nikad mi ništa nije ni falilo..I umjesto da u znak zahvalnosti mojim roditeljima omogućim miran život,ja im pravim neke bezpotrebne scene kao da mi je 12 godina..I sada mi je krivo,užasno krivo!
Razmišljam,kakva sam to ja osoba? Uz sve to,od silnog nerviranja izašla mi je alergija na licu.Ma bravo! Još jedna subota u kući..A,svakako mi nije do izlazaka,kao što rekoh 'jedan od onih dana kada sam užasna',tražim samoću.

10.03.2013.

.

Ma nema mi ništa draže nego kada vani pada kiša,vrijeme sumorno a ja u toploj kući odmaram i uživam. Ne bih ovo mjenjala ni za šta! Kakvi ste mi vi ovih dana? Ja sam poprilično dobro,škola je okej,zdravlje isto tako..ljubav hmhm bezveze,ali nadam se da će biti bolje. Sa malim zakašnjenjem želim da čestitam svim djevojkama,djevojčicama,majkama,ženama SRETAN OSMI MART i da ne bude samo ovaj 8. mart naš dan,nego i svaki drugi..Da naučimo da uživamo u životu i posvetimo se prvenstveno sebi pa onda drugima. Jer mi smo to zaslužile! Moj 8. mart je prošao lijepo. Nisam dobila ružu od momka jer ga nemam hahah,ali šta će mi iko kad imam najboljeg tatu na svijetu. Kupio mi je cvijeće,parfem i još neke poklone..Isto tako,i mojoj mami.Svake godine nas na taj dan oduševi. I to ne samo tim danima,nego i svaki drugi dan. Sve što bih mogla poželjeti u budućnosti,pored obrazovnog uspjeha,je da pronađem nekoga poput moga tate..Da mi momak bude baš takav,jer moj tata je neopisiv,rekla bih savršen ali zna se ko je jedino savršen :D.
Ne znam više šta da pišem stvarno pa vam za kraj šaljem bezbroj poljubaca i pozdrava! Uživajte.
5162176446_2399acc014_z_large

01.03.2013.

.

Pomislila sam da će ovaj dan biti odličan,lijepo proveden..Pomislila sam da ću na ovaj dan na svom malenom blogu pisati upravo u ovom postu o mojoj domovini,o mojoj BiH i o ovom danu posebnom za nju. Ali ne,problemi su me savladali. Moj tata se povrijedio. Jako je povrijedio ruku,cijelo jutro je u hitnoj,od doktora do doktora. Sada je stigao kući. Ruka izgleda užasno. Dok ovo pišem sva potpuno drhtim. Sama pomisao da meni najdraža osoba trpi užasne bolove i da ovako sunčan i lijep dan provodi u bolovima,teško mi je. Preteško čak i za objasniti.
Samo neka mi on bude dobro. On mi je sve,pored mame. Bože,pogledaj nas,pomozi nam molim te..

21.02.2013.

..

Ohoho,koliko dugo nisam pisalaaa,jeste me poželjeli? hahaha..
Škola uveliko počela pa sam se bacila na učenje. Za sada sam zadovoljna ocjenama. Ispravila sam one dvije nedovoljne iz prošlog polugodišta. Potrudit ću se da tako i ostane.
Svaki dan blejim u nekom kafiću sa društvom,sve sebi kažem poslije škole idem kući da se naspavam ali ništa od toga.. hahaha.
Ne znam više šta da pišem stvarno,kad mi dođe inspiracija pisat ću..ajde,ljubim vas <3.

18.02.2013.

potražnja

Ako iko možda PRODAJE mobitel SAMSUNG GALAXY S3 neka mi se javi u komentar ili u pp.. cijena da je pristupačna.. :)

24.01.2013.

.

DEPRESIVNI DANI..
Tumblr_mh4ix3io5u1rlxpyxo1_500_large

23.01.2013.

.

Dečko s kojim sam se dugo,dugoo 'kontala',s kojim sam pričala o svemu i svačemu i s kojim sam se tako zbližila je u vezi sada..Upravu je,čekao me i davao sve od sebe da mi se svidi ali uzalud.Ja sam ga ignorisala.I sada kada je u vezi POSTAO MI JE INTERESANTAN! WTF? Uvijek je tako..
Ali znate šta je najgore? Ustvari nije najgore,najslađe je haha. On se meni i dalje javlja,unatoč toj svojoj vezi..Ne može me tek tako zaboraviti,šta se može..
Čudni su osjećaji,čudni..

19.01.2013.

ne dam da mi sreću kvare ljubavi nove,ljubavi stare!

Sinoć je bila jedna lijepa večer.Za ne povjerovati!Nije bilo cijelo društvo na okupu,pa se vidjela nota opuštenosti i uživanja...Tačno se vidi ko mi odgovara,a ko ustvari kvari odnose među svima nama.
Danas novi daan i nova avantura haha.Danas idem na vikendicu,malo da skijam i da se 'nagutam' svježeg vazduha.Zbog toga neću pisati par dana..Radujem se baš.Dosadilo mi je biti samo u gradu,treba malo uživati u ovim zimskim čarima.
I etoo,do sljedećeg pisanja žeeelim vam sve najljepše <3
Tumblr_mgvgtsynxh1rp8yn9o1_500_large

18.01.2013.

časove u varanju,ti si meni davao..

Večeras izlazim vani sa onim društvom što baš i ne volim.. Ali moram,ne mogu ih ignorisati uvijek.
Proći će i to,možda bude i dobro.Jednostavno se razlikujem od njih,dosta su dvolični,pisala sam prije o tome,ali ne želim sada neke svađe pogotovo jer ne želim u školi ostati sama.Iskreno,u jednu ruku je tako.
Imam jednu novost,onaj momak s kojim sam se 'kontala' duže vrijeme,ustvari neko vrijeme sam ga ignorisala jer se nisam htjela pokupiti s njim,sada mi se više ne javlja. HAHAHAHA!
Upravu je,jebiga,samo iskreno.Mislila sam mogu se igrati kad hoću.Sve ima svoj kraj.Vidim i da se sad konta s nekom drugom trebom.Ma može s kojom hoće,ali znam da sam mu ja u mislima haha.Pročitala sam to u njegovim očima.Vjerovatno ću ga i večeras vidjeti jer izlazimo na ista mjesta.On mi dođe kao prolazna faza.Znate,baš je grozno to što ignorišemo osobe koje nas stvarno vole,a trčimo za osobama koje nas ni ne primjećuju.Mrzim ovu svoju manu!

17.01.2013.

nova obećanja,isti smisao..

Novi početak,koliko sam puta izgovorila te riječi? Na početku nedjelje,mjeseca,godine.
Godišnjeg doba.
Obećavam,naučit ću da pored drhtanja i hladnih prstiju zadržim toplinu u sebi.
Obećavam,naučit ću da pravim leptire u snijegu i smijem se kao nekada.
Obećavam,naučit ću da se ne gnušam kiše i ne sakrivam glavu od svijeta koji me čeka napolju.
Naučit ću tebe da mi ne nedostaješ,jer nemam plan preživljavanja narednih mjeseci ako mi tvoje prisustvo bude toliko falilo svakog dana sve više.

smile-for-the-moon:
awwwwwww

15.01.2013.

16.

Imali smo mi ljubav..Nije da nismo.Bili smo mi i sretni.Još se sjećam onih sretnih dana..Ti i ja i .. niko više. Samo ti i ja.Imala sam osjećaj da možemo osvojiti čitav svijet kada nam se prsti dotaknu.Samo toliko..Sjećam se i dana kada smo prolazeći ulicom viđali ljude uprtih prstiju u nas dok su njihove usne izgovarale riječi ''tako su slatki''.Imali smo mi ljubav iz bajki,istina.Izgledalo je da niko ne može da naruši naš odnos.Izgledalo,da..izgledalo.Problem je bio što je samo izgledalo tako.A gdje smo sada mili moj?Nema nas,nema više ni tih ljudi koji su nas hvalili..Možda su nam urekli,a?Možda je do toga..Bili smo pravi par,ali u pogrešno vrijeme.Sjetiš li me se nekada,ponekad se zapitam.Sutra je taj dan..Sutra je 16.1.
Početak naše ljubavi.Ko bi rekao da je prošla godina od tada.I eto,još uvijek živiš u meni.I nijedan drugi nije ti,neće nikada ni biti.Nijednom drugom ne dam blizu sebe.Šteta,šteta za mene.

Nisi savršen,ali si učinio da mi jedna godina bude savršena.Sada više ništa nije isto,nikada više i neće biti.Krenuli smo svojim putem.To je jasno.
730748_350038495103652_1572265009_n_large

15.01.2013.

.

Besmisleno je sanjati. Vrati se u stvarnost,započni igru i preživi!

15.01.2013.

must have!

Drage moje čitateljice,željela bih vam predložiti dva proizvoda koja sam kupila prije dva dana i mnogooo su mi se svidjeli pa rekoh da podijelim s vama to :).
Ako imate čistu kožu,sa svega par bubuljica što nije ništa strašno,okanite se pudera! Da,odmah!
Znate i same,uništava kožu,a šteta je lijepo mlado lice uništiti sa 16,17 godina..Ja sam se na vrijeme opmetila i 'teeški' Max Factor zamijenila NIVEA TINTED MOISTURIZING DAY CARE(bronze).
To je Niveina tonirana kema,odličnaaaa je cure.Dubinski vlaži kožu,štiti od vanjskih utjecaja i uz sve to ne šteti koži i pruža joj blistav sjaj. Preporučila bih vam je rado.



Iiiiiiiiiiii neizostavan dio makeup-a je maskara,naravno..I tu bih vam preporučila jednu koja je odlična. Oduševila me nova linija Maybelline maskara (Smokey Eyes)
.

15.01.2013.

theend.

Brojim dane na kalendaru.Dan za danom lagano odmiče ali nema kraja..Osjećam da treba još dosta izdaja i nesuglasica da prođem da bih došla do kraja.Do kraja ova naredna 4 mjeseca.Da,priželjkujem raspust.Ne raspust radi odmora,već raspust da se maknem od prijatelja.Da,onih lažnih..onih koje svaki dan spomenem.Križam dan za danom na kalendaru.Tješim se 'uskoro će'.Pa i hoće,proleti vrijeme za tren.Zaklela sam se da u ovoj godini neću dopustiti da me iko povrijedi,hah suluda ideja.Nemoguće je zaustaviti to.To se desi,kako god.Pogotovo meni,krhkom biću koje vjeruje svima.Čemu takve osobine Bože?Dobra prema drugima,loša prema sebi..Zar ne zaslužujem bar malo sreće?Da sam tužna totalno,i nisam..Okej sam.Ako se to može tako nazvati.Bilo je i gorih dana.Ali muči me kad se sjetim koga sam smatrala prijateljima.Muči me činjenica da ću još 4 mjeseca morati gledati ta izdajnička lica...Pretrpjet ću,kao i sve.Jaka sam ja,znam.

550722_118422228331079_1843816730_n_large

14.01.2013.

ne,ovako ne mogu dalje..

Bože,vrati mi prošlogodišnji januar! Bio je pun ljubavi,
radosti,sreće i prijateljstva.. sve ono što ovaj sada nije!

14.01.2013.

nije to moja osveta,nije,nije.

Ja najdraže ostavljam njoj,TEBE jedini moj ...

14.01.2013.

.

Sinoć sam imala jako tešku noć.Nisam oka sklopila..Sada me boli glava,nenaspavana sam i nikakva.Još jedna takva noć u nizu.Naime,prije 5-6 mjeseci pred mojim očima desio se jedan težak zločin koji me je prestravio.Zločin koji se desio pred mojim očima,neposredno u mojoj blizini..bilo je strašno!Neću da pričam šta se zapravo desilo,dovoljne su ove riječi da bar malo približim kako sam se osjećala i kako se još uvijek osjećam.Sjećam se da sam taj dan bila jako hrabra,željela sam pobjeći sa tog mjesta bojeći se za svoju sigurnost.Nekako sam uspjela..Ne dramatiziram,stvarno je tako ali ne želim sad ulaziti u detalje.Svako sjećanje na to me sve više boli. I od tog dana,iz noći u noć ista tegoba.Sinoć je bila jedna od tih noći kada nisam mogla zaspati.Ne znam zašto ali ta užasna sjećanja su se vratila i strah mi je prošao kroz kosti.Skoro do jutra sam bila budna.Na kraju malo sam zaspala,ali vrlo malo.Zato sam sada u užasnom stanju,fuj kakva sam!Išla sam par puta da mi saliju stravu da bih se pokušala riješiti ovog straha,ali uzalud..Nije mi pomoglo.Nadam se da će vrijeme učiniti svoje.

Ugodan dan vam želim dragi moji,pozdrav <3.

Tumblr_mgcqpzl91w1rvam3xo1_500_large

13.01.2013.

kad nešto iz ničega stvorim,za to se do kraja i borim..

Prošlo je nekoliko dana od zadnjeg pisanog posta. Jeste li me poželjeli? hahahaha.
Ja vas jesam,iskreno.  Ove dane nisam provela ništa specijalno,ali opet predivno! Odmorila sam se pravo,malo sam izlazila sa prijateljima,ali više sam vremena provela uz porodicu. Bilo je tako lijepo. Nažalost,sa roditeljima provodim djelimično malo vremena jer ujutru rano odu na posao,dođu nekad oko 17 ili 18h i tako prođe čitav radni dan... Tako da jedva čekam vikend da ga provedemo zajedno,jednostavno njihova sam maza i navikla sam na njih iako znam da ću uskoro biti punoljetna..kako god,to nije granica za mene haha :D .
Kao što rekoh,ove dane sam lijepo provela. Malo sam se maknula od prijatelja i da znate da mi je godilo. Znam da su to sve lažnjaci,pa eto..odmor baš dobro dođe.
Jučer smo mama i ja bile u šopingu,mmm najljepši dio subote definitivno..
To već godinama prakticiramo,šoping subotom.. Baš relaksirajuće!
Nedjelja kao nedjelja-dodatni odmooor. Ma baš mi se sviđa ovaj vikend,šteta što je pri kraju..
Ljubim vaaas. Uživajte u svakom trenutku,ne dajte da vam neko to naruši! <3

08.01.2013.

.

Današnji dan je proveden uz prijatelje. Iskreno,bilo je poprilično dosadno opet sa istim ljudima i na istom mjestu svaki put. Čovjek se zasiti svega.
Mislim da bih trebala obustaviti ove svakodnevne izlaske i malo se posvetiti učenju.. Kao što znate,pala sam i trebam da pređem to gradivo da bih ga mogla ispraviti u februaru.
Ne želim da zadajem opet glavobolje roditeljima. Ali šta ću kad mi je mrsko,šta ćuu.. :(
Ne smijem se ovoliko opustiti,moram početi stvarno. Zatim,neka me alergija malo napala izgleda. Vrat me svrbi i osjetim da mi je nešto izašlo iako ne vidim ništa.. Samo mi još to treba! Divno.

07.01.2013.

.

Dobro veče eče če e e e e :D
Došla sam upravo iz grada,brrr baš je hladno. Danas sam čitav dan provela u gradu sa prijateljicama,kao i jučer. Baš mi je godilo preko dana biti u gradu,pa mi sada ostaje večer da se odmorim.A inače spavam do 14 h,jedem,izađem oko 20 h  u grad,dođem kući i cijeli dan mi prođe u sekundi... Danas sam provela jedan jako lijep dan.

04.01.2013.

još jedan običan post u nizu..

Jutro jee,jutro je :D
Jeste mi se naspavali? Ja onako.. Ujutru me robudu buka u kući dok se spremaju moji roditelji za posao i nakon toga jedva opet zaspim. :(
Sinoć sam bila sa prijateljima,kao što sam i pisala. Pa eto,bilo je lijepo. Shvatila sam da sam dosta zrelija od osoba sa kojim izlazim i provodim vrijeme..Nekako shvaćam stvari drugačije,ozbiljnije nego oni. Sinoć sam i upoznala jednog momka. Ofirno mi se nabacivao čitavu večer. Haha,bilo je to slatko,priznajem. Ne mogu da shvatim zašto poslije njega ne mogu nikoga da zavolim,da se prepustim čarima ljubavi sa nekim drugim... Kad ga već spominjem,vidjela sam ga jučer.. U trenutku dok mi je prilazio da se pozdravi oblio me je neki čudan osjećaj,drhtaj i nervoza. Još uvijek isti simptomi,ali ga ne voli..Nije to ta ljubav kao prije 6 mjeseci. O,zar je prošlo toliko? Još uvijek si tu. Ali izaći ćeš,kunem ti se!

A za još bolje jutrooooo imate jedan veliki poljubac od mene i mog drugara ovo jutro:

284629_350510901703546_1579457847_n_large

03.01.2013.

,

Danas mi je osvanuo lijep dan.. Kažu,po jutru se dan poznaje. E, pa nadam se :D.
Jutros sam ustala i odmah krenula u izvršavanje obaveza. Popila jutarnju kaficu i laganooo na posao. Okupala sam se,zatim namazal raznim kremama za hidrataciju i njegu kože,zatim pospremila kuću.. Baš sam sretna. Inače ništa ne radim po kući i baš mi bude krivo jer mami ostavljam sav posao. Ali evo, popravljam se. Aaaa zatim,sjetila sam se bloga haha. Upravo se dopisujem sa onim momkom što sam vam pisala. Dušica,uvijek mi još više popravi dan..
Večeras izlazim sa prijateljicama i prijateljima.. Joj kako mi smiješno bude kada napišem ''prijatelji i prijateljice''.. Zvuči tako lažno,iluzija! To ne postoji,uvjerila sam se. Ali moram izaći malo,provesti se...jebi ga :)
Sljedeće sedmice već moram početi učiti. Pala sam,nažalost. Moram to ispraviti odmah početkom februara,kao što sam zacrtala..
Da vam iskreno kažem,i ne izlazi mi se nešto posebno,ali znam da moram. Moram živjeti!
Muka mi je kada vidim sva ta lica,okružena sam dvoličnim osobama ali izdržat ću još malo. Znam da će nakon završetka srednje škole sve ovo nestati. Svako svojim putem krenuti. A to će doći ubrzo..

Ljubim vas i želim vam ugodaaan dan. Čujemo se možda nekad navečer<3

02.01.2013.

Plans for 2013!

Dobro jutro dragi moji. Danas me raspoloženje bolje služi. Nisam mrgud,normala sam danas haha :D.
Sinoć prije spavanja u krevetu dosta sam razmišljala. Ako želim da mi ova godina bude drugačija od ostalih,tj. bolja moram i ja nešto napraviti. Tačnije,ako želim bolje sebi moram se i ponašati u skladu s tim. Neću dati više nikome da me povrijedi,da me vrti oko malog prsta,na prvom mjestu ću biti sama sebi! Moram početi razmišljati o sebi,a ne o drugima. Ispade sad ja neki anđeo,ali stvarno je tako..kakvih ima, FUJ FUJ, ja sam melek hahah.
Uvijek  sebi dozvolim da nekoga baš zavolim i na kraju me taj neko povrijedi. Pa dokle više? Zatim,što se tiče škole želim od februara da počnem zaista učiti,da opravdam povjerenje svojih roditelja. I tako će i biti!! A što se tiče ljubavi,čekat ću..doći će kada bude trebalo.
Za sada,PRVO MJESTO - JA !


354174-11-1357084497359_large

.

01.01.2013.

..

Znate onaj osjećaj kada od 5 navodnih najboljih prijateljica dobijete samo jednu poruku i to od one od koje se niste nadali? Osoba za koju sam mislila da se neće sjetiti poslala mi je novogodišnju poruku..dok ona u koju sam bila sigurna da će se sjetiti nije poslala.
Nisam ja očekivala 5 poruka od tih 5 jaranica,očekivala sam samo od te jedne...ali nije došla.
Ujutru sam joj poslala poruku na koju čak nije ni odgovorila. Povrijedilo me to. Zbunjena sam totalno. Pomislih,bit će ovo dobra godina ali posmatrajući ovaj 'početak' strah me obuzme..
Ne znam šta misliti više. Nije meni stalo do te poruke toliko već stalo mi je da vidim da li me se sjeti,da li joj je stalo. To je jedna obična sitnica,ali ta sitnica može da te obraduje kao i da povrijedi.
Ne znam šta da mislim,eto ne znam!

.

31.12.2012.

svima donese sreću


Eeeh,dođe i ovo dugoočekivano jutro. Jutro prije nove godine.
Radujem se,iako ću ovu večer provesti kući sa roditeljima.
Ne bunim se,znam da sam to sama odlučila. Odbila sam pozive prijatelja,rodica,sve... Ne znam zbog čega,ali želim u ovu 2013. ući sa osobama sa kojima mi je najbolje,koji su tu uvijek i koji će biti uz mene zauvijek-moji roditelji.
Ovaj post će biti baš novogodišnji. Odlučila sam 'sumirati' prethodnu godinu,sve bitnije događaje,moj život i način na koji sam se promijenila,pomalo negativno ali hajde...

2012.

Žao mi je što sam probala alkohol i što ga još uvijek konzumiram s vremena na vrijeme.
Žao mi je što sam razočarala svoje roditelje u svakom smislu..
Žao mi je što sam užasna u školi,što sam pala na popravni..
Žao mi je što je meni draga osoba proživjela 3 mjeseca najveće patnje.
Žao mi je što sam izazvala dosta svađa.
Žao mi je što sam postala ''popularna'' ušavši u to ''popularno'' društvo.
Žao mi je što više nemam onaj svoj stari život.
Žao mi je što sam se bila zaljubila u pogrešnu osobu i proplakala noći i noći..
Žao mi je što sam izbacila pojedine osobe iz života..možda nisu to zaslužili.
Žao mi je što sam dozvolila da me neko pravi budalom.
Žao mi je što sam bila naivna.
Žao mi je što svoju glavu opterećujem nebitnim stvarima.
Žao mi je što sam učinila sama sebi da mi ovo bude najgora godina do sada,kao i bliskim ljudima oko mene...Oprostite mi!
Žao mi je što..žao mi je.. Nema se više šta reći. Ovo ''žao mi je..'' neće ništa promijeniti! Samo JA mogu promijeniti gore navedene stvari,samo ja! I obećavam da hoću. Postat ću bolja!


2013.

Želim da mi ova godina bude najbolja! Da je sljedeće godine u ovo vrijeme pamtim po najljepšim stvarima. Po uspjesima,radosti,veselju,sreći mene i ljudi oko mene.Da budu zadovoljni sa mnom i da me okružuju samo istinske osobe pune ljubavi!
Želim da sve ove stvari koje sam navela promijenim na puno bolje.. Trudit ću se i uspjeti! Godina 2012. bit će mi opomena...velika!


A vama dragi moji,želim isto tako.. Gdje ste griješili promijenite to! Želim vam puno zdravlja,sreće,veselja..zatim ljubavi i novca! Uživajte i učinite da vama i svima oko vas ovo bude godina za pamćenje :D.
<3<3<3
309415_324378927666817_919607767_n_large

.

30.12.2012.

treba mi ovo,da me digne iz kome..



Tumblr_mftmxzormw1ry9d25o1_500_large

.

30.12.2012.

ljubomorna sam na sve što me dijeli od tebe

30.12.2012.

radim na bol.



Kako se lijepo probuditi u nedjelju ujutru sa osjećajem slobode i znati da ništa danas ne moram raditi.. Oo,kako mi je to samo nedostajalo. Jutros me u inboxu dočekalo jedno lijepo iznenađenje. Pisala sam u postu ispod da se već neko vrijeme dopisujem sa jednim momkom i nažalost sada je otišao u daleku zemlju na nekoliko dana...i eto sjetio me se.U inboxu me dočekala lijepa poruka :). Baš mi je drago što me se sjetio i jedva čekam da se vrati i da se vidimo.
Nisam mogla ni zamisliti da će nešto takvo izaći iz mojih usta..Ja poželjeti njega? E,čudne li sudbine.
Danas ne mislim ništa specijalno raditi kao ni prethodna dva dana. Sutra nova godina.
Mmm,samo znam da je danas veliki kućni šoping pred novu godinu i znam da će trpeza biti prepuna hrane,kolača.. To su čari slavljenja Nove godine u kući sa svojom porodicom.



.

29.12.2012.

da,prošlo je,godina i nešto više

Zašto ja još uvijek zadrhtim kada neko ime ti spomene?

29.12.2012.

.

Eto,dugoočekivani dan je došao. Dan slobode,dan života,dan RASPUSTA!
Nikad ga više nisam poželjela. Radujem se kao neka mala djevojčica iz osnovne škole,ali stvarno je tako.
Nažalost,od jučer me služi samo loše raspoloženje..Zub ubija! Onaj zub koji sam radila prije par dana počeo me boliti,uuuh.
Danas me malo manje boli ali odlučila sam ostati u kući. With my mommy, yeaah !
Izgubila sam volju za izlazcima,ne znam zašto. Možda jer sam se još više razočarala u prijatelje...ma kakve prijatelje,to oni nikada nisu ni bili!
Tražim izgovore,pokušavam naći sebi manu ali uzalud...znam da su oni krivci!
Uvijek sam takva,loša prema sebi,suviše dobra prema drugima. Šteta,šteta za mene.
Novu godinu ću provesti da roditeljima,i znate šta radujem se! Da,da... To su ljudi koji su bili uvijek uz mene,koji su mi prelazili preko svih gluposti koje sam pravila,osobe kojima se uvijek mogu obratiti,koji daju sve od sebe da meni bude dobro i da imam sve što mi treba,oni su jedini koji će biti tu ako Bog da inšAllah još dugi niz godina!
Imam 17 godina i još uvijek sam mamina i tatina curica,neki bi rekli tako..pa šta? Je li to nešto loše? Ne bih rekla :)
31547_274497756009229_430540375_n_large

26.12.2012.

.

Evo da vam se javim i nakon zubarrrrrrra hahaha. Jao,baš sam vas 'oprala' sa zubarom :S.
Uglavnom,sve je odlično prošlo.Punooooo bolje nego što sam očekivala. Sada je sve u najboljem redu.. Pao mi je veliki kamen sa srca,a sigurna sam da je i vama  da vas više ne gnjavim sa ovim hahahahahah.


Vratila sam se onom svom starom tempu pisanja na blogu..Što li? Možda me previše usamljenosti dovodi ovdje,ko zna...

26.12.2012.

dani prolaze,i to bez tebe...

Još jedan dan na izmaku. Nikad mi brže nije vrijeme prolazilo,za čas prođe jedna sedmica...
Naslov ima jedan poseban značaj. Meni jedna vrlo draga osoba je otputovala u jednu daleku zemlju prije 7 dana i vratit će se tek nekad u januaru. Radi se o jednom momku sa kojim sam se trebala pokupiti međutim opet se ja nešto dvoumim kao i uvijek. Tek sada kada je otišao shvatila sam koliko mi znači...To je osoba s kojom pričam o svemu,osoba kojoj se uvijek obratim kada mi treba savjet ili neko da me sasluša. On je uvijek bio tu i popravljao mi dan. Prirastao mi je srcu jako! Želim da se što prije vrati i da nastavimo naše prijateljstvo... hahaha,prijateljstvo. Joj,kada ću se više opametiti i pokušati zavoliti osobe koje zaslužuju to.

Druga tačka dnevnog reda danas je ZUBAR! hahahaha.
Cijeli dan sam uznemirana zbog toga. Za sat vremena idem da to riješim. Jao,ako me bude puno boljelo ja ne znam šta ću. Toliki me strah obuzeo,to je nenormalno. Kakva sam ja kukavica,ccc!
Iako,malo sam se smirila uz pomoć jedne cure koja mi se obratila u komentaru u postovima ispod,a zatim sam zatražila objašnjenje i u privatnim porukama i ljubazno mi je objasnila kako sve to ide.I još jednom joj se jako zahvaljujem,lijepo je s nekim podijeliti brigu :D.

Snijeg se otopio.. Volim snijeg,želim da napada kao u februaru. Znam da je tada bilo elementarno stanje ali najljepše uspomene me vežu za taj period.
Radujem se i raspustu. Više Novoj godini nego raspustu,ali eto. Želim ući u Novu godinu nasmijana,vedra i sretna! Želim da mi 2013. bude puuuuno bolja od 2012. Želim,želim...

Pisat ću opet. Volim vas i ljubim punoooo<3

25.12.2012.

Merry Christmas!

Prije svega,želim svim ljudima katoličke vjeroispovijesti čestitati najljepši katolički praznik Božić.
Dragi prijatelji,posjetitelji ovog bloga želim vam sretan Božić i da ga provedete u okruženju vama najmilijih ljudi!


Iako ne slavim Božić to mi je jedan od najljepših praznika u našem gradu.Sve je kao u nekoj čaroliji...Ulice,prodavnice,reklame! Sviđa mi se sve to.Vjerovatno jer se bliži i Nova godina.Volim ovo doba!

A kao drugo,želim vas obavijestiti da ću se od sada truditi da što više pišem na blogu. Neki su mi se obraćali sa molbama da pišem o tome šta mi se dešava,da pišem moje priče i život jer su se pronalazili ili im se jednostavno sviđalo to..I ja sam shvatila da sam istinski sretna kada podjelim to sa nekim,kada imam mjesto gdje mogu napisati sve što osjećam i kada znam da će se neko pronaći u tome i podjeliti sa mnom svoje iskustvo i mišljenja u komentarima.Zaista vam hvala!

Treće,meni najbolnije hahaha,sutra idem zubaru.Imate u postu ispod šta treba da radim kod zubara. Da izvinete,usrala sam se!!!! HAHA! Mrzim zubara,a kad se sjetim da ću sutra pretrpiti bol sva se stresem.Ali Bože moooj,što se mora nije teško..Moram i to riješiti već.

A kaao četvrto,nemam pojma gdje ću za Novu godinu. Imam već plan sa svojom rajom,ali bit će još nekih osoba i stvarno mi se više ne slavi tu gdje sam planirala..Izgleda da ću i ove godine ostati sama..ma hajde,ništa neuobičajeno za mene :S

Ljubim vas i čujemo se prvooom prilikom!


http://data.whicdn.com/images/47163538/tumblr_mflmkutz4D1qciq41o1_500_large.jpgTumblr_mflsnad5oc1rqbdbeo1_500_large

24.12.2012.

POMOĆ POMOĆ!

MOLIM VAS AKO JE IKO KOD ZUBARA RADIO ČIŠĆENJE I PROŠIRIVANJE KANALA (LIJEČENJE KANALA KORJENA) NEKA MI SE HITNO JAVI U KOMENTARIMA!

ZANIMA ME DA LI TO PROŠIRIVANJE KANALA BOLI JER SAM ČULA DA SE RADI BEZ ANESTEZIJE :D

BILA BIH VAM JAKO ZAHVALNA AKO MI POMOGNETE U KOMM !
POZDRAV <3

24.11.2012.

želim biti bolja osoba...

Već nekoliko dana razmišljam kakva sam ja osoba ustvari. Razmišljam kakva bih bila kada bih promijenila neke svoje osobine.Smeta mi par stvari.. Prokleto sam ljubomorna.
Ne mislim na materijalne stvari ili ljubavne. NE,u tome stvarno nisam ljubomorna. Mislim na PRIJATELJSTVO. Imam najbolju prijateljicu koja pored mene ima još jednu prijateljicu koju smatra najboljom pored mene. A mene uvijek oblije užasna ljubomora kada jedna drugoj nešto stave na zid fb profila,ili neke zajedničke slike...Ili kada zajedno negdje idu,provode vrijeme...itd..
Ili kada se zagrle preda mnom i slično.Ljubomorna sam jer mislim da joj je važnija ona od mene,da sam joj ja samo rezerva itd.. Mrzim ovu vrstu ljubomore i baš često mi se događa.. :S

Ako imate neki savjet ili ako se neko suosjeća sa mnom podijelite to u komentarima,bila bih vam zahvalna :(. Pozdrav <3.

25.10.2012.

mirišu avlije...

Velika mi je čast pisati post na ovaj dan...na dan prije Bajrama.
Dijeli nas nekoliko sati do najvećeg muslimanskog praznika.Radujem seeee.
Jedva čekam sutra da osjetim onu porodičnu idilu,toplu atmosferu,da osjetim istinsku sreću i ljubav.Takve emocije mi donose ovi dani,neopisivo.
Mada,dok ja ovako razmišljam drugi traže idealno mjesto za sutrašnje opijanje.Ne mogu da shvatim ljude,pogotovo moje vršnjake,da ova dva dana ne mogu da se strpe i provedu ih na pošten i lijep način.U glavi im je samo gdje će sutra i prekosutra na party,gdje će se dobro napiti,ludovati itd... Žao mi je što je Bajram izgubio ono čvrsto značenje!
Šteta.

Želim vam da se provedete sa svojima jako lijepo,da uživate i odmorite se.
Budite mi dobro,voli vas i ljubi vaša Pixie <3.

14.10.2012.

.

Zaljubila sam se u njegov fizički izgled. Ne u osobine,ne u karakter i one bitnije stvari...nego u njegovu neopisivu savršenost,u njegove linije lica i oči... To nije ljubav,to je daaaleko od ljubavi.
Ali boli jednako kao ljubav.

13.10.2012.

...

NE MOGU VIŠE ! Već mjesecima mi ništa ne uspjeva u ljubavnom životu.
Nakon dugomjesečne ljubavi prema jednom momku desilo se nešto još gore. Napokon kad sam ga preboljela i bila sretna,dogodilo se drugo sranje. Zaljubila sam se! Zaljubila sam se u lika kojeg ne poznajem,ide samo u moju školu,prepreprelijep je i mislim da sam se zaljubila u njegovu ljepotu a ne u ono bitnije,u osobine...
Nemam hrabrosti da se upoznam s njim,da mu priđem,ne znam šta da radim.
Danas sam saznala da je u vezi od nedavno. Po prvi put da mi se desi nešto ovako,da se zaljubim u osobu koju ne poznajem baš toliko...
Šta da radim,pomozite mi?

01.08.2012.

mirame a los ojos!

Eh dragi moji,evo došao je još jedan od dana kad imam potrebu za pisanjem.Tačnije,večer je ali eto haha.Nešto se čudno dešava sa mnom.Skroz sam se povukla iz društva,ništa me ne zanima,samo se povlačim po kući...Potpuno nezainteresovana za život.Zašto? Vjerovatno zato jer su mi se smučila sva ona dvolična lica,lažljiva i proračunata.Jako sam iskrena osoba i ne mogu gledati nepravdu,izdaju. FUJ! Isto tako postala sam i jako emotivna.Ni to mi se ne sviđa nimalo.Danas sam se k'o zadnji debil isplakala radi neke gluposti,pa zatim opeet radi neke serije.Sve me pogađa. I realni i nerealni svijet...Opet sam počela da slušam tužne pjesme.Možda mi je potreban dečko,neko zbog koga ću se osjećati važno i voljeno.Ne mogu vam opisati kako se osjećam,jednostavno ne mogu.Osjećam da će mi lice eksplodirati od ovoliko suza koje su ga natopile.Shvatam da se gubim,propadam.Psihički potpuno! A ni fizički nisam ništa bolja.Još jedno teško razdoblje u mom životu...još jedno u nizu.I opet radi jebenih ''PRIJATELJA'',njihove izdaje,prevare,dvoličnosti!!! A i radi moje slabosti...

21.07.2012.

svima vam je mega, mega krivo,a meni baš se jebe za sve živo

Danas sam provela dan u kući.Sa mamom.Pravile smo palačinke,jele šta smo htjele.Uživale.Smijale se,zezale.Predivan osjećaj.Nije mi se nigdje izlazilo,ni sa jednom od lažnih prijateljica ;*. Dok ovo pišem slušam nove pjesme Jelene Karleuše.Nisam neki njen fan,ne slušam je inače.Ali jedna mi se pjesma jako svidjela.To je pjesma KRIMI RAD.A o spotu da ne pričam.Tako svjetski,prava ekskluziva.Sviđa mi se pravo.Možda prvi put ovo govorim,ali svaka čast za JK. Volim osobe koje se ističu od drugih,koje tjeraju po svom,imaju svoje mišljenje i stav.A ne one dvolične osobe koje se svima prilagođavaju da se nikome ne bi zamjerile i sa svima bile dobre,iako iza leđa sve same gadosti prosipaju.Fuj. Želim ovom prilikom da pošaljem veliki pozdrav sviiiiim mojim redovnim čitateljima.Volim vas puno,i od sada se trudim pisati što česće. Pusa!

19.07.2012.

ukratko o svemu

Prošlo je dosta vremena od dana kada sam vam zadnji put pisala.Vjerovatno ste me i zaboravili,ali evo mene opet.Veoma je nezahvalno sa moje strane što pišem samo kad sam u veeelikom bolu,što se samo tada sjetim a inače me nema mjesecima.Znam da su mnogi željeli da pišem češće,ali eto...šta da vam pričam.Izvinjavam se svima.Svašta se izdešavalo u mom životu.Postala sam potpuno druga osoba.Čitala sam maloprije ove prve postove kada sam osnovala ovaj blog.Ne prepoznajem se.Te osobe više nema.Žalim za tim danima.Za tim BOLNIM danima,kako piše u postovima.Bili su bar manje bolniji od ovih sada.Kako sam jednu godinu starija,problemi postaju veći i ozbiljniji.Tek sada shvatam da ono što sam pisala nisu ni bili problemi.Tek sada spoznajem prave životne probleme.Nažalost! Trenutno mi u životu ne ide ništa.Ama baš ništa.Znate samo šta je dobro? To što se više ne zamaram toliko oko ljubavnih problema.Valjda jer sam preokupirana ovim drugim,rekla bih dosta ozbiljnijim.Tiče se škole,porodice,prijatelja...Razočarala sam sviju,razočarali su me svi. Kao i obično razočarali su me prijatelji.Odnosno najbolja prijateljica,ah pardon ''najbolja prijateljica''.Neko ko to nikad nije ni bio.Još jednom sam potvrdila to.Ali glupa sam,priznajem.Opraštam sve i zato svima dajem povod da me dalje povrijeđuju.Šteta za mene.Ne kažem da sam nevinašce,ali isuviše sam dobra za osobe koje su mi NAJBOLJE PRIJATELJICE.Navodno,navodno. Zatim,razočarala sam JA porodicu.Da,da...i ja sam nekoga razočarala.Nažalost,izabrala sam da razočaram nekoga ko je uvijek bio uz mene,davao mi podršku,ispunjavao svaku moju želju,bio tu kad su mi svi okrenuli leđa...Roditelji! Razočarala sam ih u svakom smislu te riječi. Nemate pojma koliko mi je krivo radi toga.Potištena sam mjesecima već,izgubila sam volju za životom.Vjerovali su u mene a ja,ja sam sve srušila. Mama,tata, oprostite mi!Kunem vam se da ću samo radi vas postati bolja,bolja u SVEMU,da će te ponosno dizati glavu,i kad vas drugi budu pitali za mene imat ćete samo riječi hvale! Vi ste zaslužili baš takvu kćerku,a ne ovu što sam postala iznenadno.Volim vas!

18.03.2012.

Sve dođe pa ode.Samo muškarci odu pa dođu.

Eh dragi moji,evo našla sam malo vremena i za vas.Za sve vas koji redovno čitate moje gluposti na ovom blogu.Škola me ubija u pojam.Za sada sam dobra,nemam jedinica.AMIN DA POTRAJE TO! Trudim se stvarno,mislim mogu ja to puno više ali eto :/. E sad teme koje vaaaaas više interesuju :D.Ljubav,ljubav,ljubav.Aaaaaa. Napokon je sve ODLIČNO na tom putu.Isplatilo se čekati njega.Ovako...da vam otpočetka ispričam.Raskinuo je sa curom,shvatio je da mu se ja sviđam,shvatio je da je sve ono s njom bila velika iluzija.Nakon toga javio se meni.Zvao me da izađemo.I prihvatila sam naravno.Kad smo se pogledali oči u oči,oboje smo znali da želimo isto.I eto,nakon dužeeeeg razgovora,nakon razriješenog svakog nesporazuma i kada su sve karte izašle na sunce,desilo se to.Desila se veza.U vezi smo.Napokon.I sretna sam.Jako,jako,jako sam sretna.Pazi me,ne svađamo se,lijepo nam je.Volimo se.Oboje smo se složili da želimo da ova veza potraje.Želi on,želim ja.Pa valjda će biti sve uredu. Odavno nisam bila ovako sretna.Čudno je to što te istinska sreća pogodi samo u ljubavi.Nijedna druga stvar te ne može učiniti ovako sretnom.To je nešto posebno.Napokon da i ja budem sretna u ljubavi. Dragi moji,do idućeg pisanja šaljem vam veliki pozdrav.Uživajte u svakom trenutku <3.

16.03.2012.

.

Dragi moooooji,U VEZI SMO ! ON I JA. NAPOKON! SRETNA SAM.JAKO JE FIN PREMA MENI I PAZI ME. Pričat ću vam svašta još,sada nemam vremena. Prvi put se osjećam kompletno i sretno.

10.03.2012.

Srce neće da se smiri,hoće da ti oprosti.

Dragi moji,evo mene.Od objavljivanja mog zadnjeg posta dosta toga se promijenilo.SVE SE PROMIJENILO! On se opet vratio u moj život.Kad sam napokon stavila tačku na njega opet se vratio.Sa nevjerovatnom odlučnošću sam ga prekrižila za sva vremena,ali moralo se nešto desiti...Pomutio mi je sve planove.Prekinuo je sa svojom curom.Meni se ponovo počeo javljati.Želi sa mnom započeti novu vezu.I šta reći na sve to? Zvao me da izađemo u nedjelju,tj. sutra.Prihvatila sam.Sutra ćemo pričati,razjasniti sve.Možda i mene ljubav pogleda nekad pa bude sve uredu napokon.Ali,bojim se da mu opet vjerujem.Bojim se da će me opet povrijediti.Bojim se da nju voli.Imam ogroman strah što se tiče nas dvoje.Ne želim započinjati vezu sa tim nepovjerenjem,strahom...Ali želim ga kraj sebe,znam da mi treba neopisivo. ''Sada znam da te trebam,sada znam da te volim i kada unapred gledam bez tebe ja ne postojim.''

01.03.2012.

Nadam se da si sretan toliko koliko se pretvaraš da jesi.

Odavno mi nije svanuo tužniji dan.Ne znam zašto.Jednostavno sam cijeeli dan jako tužna.Nemam neki poseban razlog za tugu ali osjećam se usamljeno.Osjećam se usamljeno k'o nikad do sada.Osjećam da nemam nikoga.On i dalje je s njom.Kako me to samo boli.Još uvijek ga nisam preboljela.Želim ga pored sebe,sada znam da mi je potreban,da ne mogu bez njega.Ali daleko je od mene,za njega sam vjerovatno samo igračka kada mu ona nije tu.Ne znam,ne mogu da ga shvatim nikako. Sada znam da ga volim! Kako ovo pišem tako se suze lagano spuštaju niz moje lice.Ne vidim izlaz,ne vidim riješenje.Ne ide mi,nikako! I mislila sam da znam. Zna čovek kad nekome znači. Ali, ti me zbunjuješ. Da bar daš neki znak. Da sve kažeš direktno i jasno. Da znam, da se ne nadam.

26.02.2012.

.

Vidjeli smo se danas.On i ja,oči u oči...ponovo.Emocije su se vratile.Kad sam napokon stavila tačku na sve ovo,kad sam napokon mislila da ću ga zaboraviti on se pojavi i uništi mi sve.Prišao mi je.Opet me zaveo onako kako samo on zna.Pratio me u stopu.Prilazio mi...a ja sam pokušavala da ga ignorišem.Nije mi išlo od ruke.Htjela sam mu reći NE PRILAZI MI VIŠE,MORAM TE ZABORAVITI,NE ZAVLAČI I MENE I NJU,DOSTA! Ali ne,nisam mogla! Moje usne nisu mogle izustiti jednu takvu rečenicu jer srce je željelo baš to,željelo je da mi prilazi i da mi govori sve one slatke laži.Ne mogu više,ne ide ovako više.24 h na dan razmišljam o njemu,ali bukvalno 24 h.DA,ZALJUBILA SAM SE! Napokon da priznam. Šta će se dalje dešavati ne znam,samo znam da MORAM nekako da ga zaboravim iako mi to sada izgleda skorz nemoguće. Nemam šta više da piše,nemam ni volje... Šaljem vam veliki pozdrav i puno sreće sutra,počinje nam škola :S.

23.02.2012.

.

NE VAŽI SE ŠTO VOLIM TE,AL' TO SA NJOM,E TO SE VAŽI!

23.02.2012.

.

NE VAŽI SE ŠTO VOLIM TE,AL' TO SA NJOM,E TO SE VAŽI!

22.02.2012.

.

Na današnji dan,22.2.2012.,zadala sam sebi jedan veliki zadatak.Zadatak koji mi se sada čini neriješiv,ali kad tad bit će riješen. Zadatak glasi: ZABORAVI GA ! O da,moram njega zaboraviti.Treba se staviti tačka na ovo već jednom.Sinoć oko 2:00h sam plakala...opet.Vratila su se sjećanja,naše uspomene.Zatim,pred očima mi se pojavila njegova slika s njom.I eto,sve je to bilo jače od mene i suze su same krenule.Jecaji,suze,razočarenja,iskušenja... Znam da će ispočetka neće biti lako,još uvijek je on živa rana na meni ali vremenom zaboravit ću ga.Znam da hoću,moram! Sve prolazi,pa će i ovo.I sreća,i tuga...ma sve prolazi.Svjesna sam da ću ga viđati i da će ti dani biti najgori dani mog života jer uvijek pokleknem kad me pogleda i nasmješi mi se.Kad mi priđe,unatoč što ima curu,KAD SE IGRA SA MNOM! Da,svjesna sam i da sam mu nešto kao igračka.Možda bih čak voljela i da škola počne,da nešto radim da ne mislim o njemu po cijeli dan.Da manje razmišljam o njemu i sve to...Prijateljicama sam rekla da me želja prolazi,da nije više tako aktuelan u mom životu,da me ne boli više niti dotiče išta.Lagala sam.Znam.Ma znaju i one.Ne znam zašto sam to rekla.Možda da sebe umirim,možda da njih umirim,možda da i sebe zavaram pa da povjerujem u te riječi iako su lažne.Samo želim da me sve ovo brzo prođe,da ga zaboravim,da kad se spomene njegovo ime da me ništa ne zaboli.Puste su to želje sada,ali postat će stvarnost nekada.

20.02.2012.

Između tebe i nje, i kada sami ste - Nesto moje je!

Došla mi želja za pisanjem.Takvi trenuci su idealni za ovaj blogić.Pozdraaaaaaav svima :D. Dok pišem ovaj post slušam pjesmu ''Ne smem da se zaljubim u tebe''. Znate odmah o čemu će ovaj post govoriti.DA,o njemu :(. Koliko me samo ova ljubav boli.Ne smijem se zaljubiti u njega,ne smijem.Ako me ovoliko boli samo zato što mi se sviđa,šta će onda biti kad se baš zaljubim? A možda sam se već i zaljubila...Ne znam.Ne mogu definisati svoje osjećaje.Opet nesretna ljubav,opet,opet i opet.Gdje je kraj tome više? Vidjela sam ga prije nekoliko dana opet.Pokušavam ga ignorisati.Ima curu,a raspituje se i dalje za mene. DOSTA ! Ne smijem podleći njegovom pogledu,njegovim dodirima.Jaka sam,mogu to! Ma koga varam...slaba sam,pogotovu kad je on u pitanju.Kad bi prestao prilaziti mi,dodirivati me,javljati se mogla bih ga zaboraviti.Ali tim njegovim ponašanjem stvara u meni neku nadu,nadu za nas.Kako i sam naslov posta govori ''Između tebe i nje, i kada sami ste - Nesto moje je!'' ja sam tu,između njih.Žao mi je nje.Žao mi je što živi u zabludi.On je loša osoba ! Zavlači mene,zavlači nju...Ali šta se može.Zaljubljene djevojke ne pitaju ništa,slabost preuzima sve.Svaka me pjesma podsjeti na njega,svaka.I tako se stvori nova bol unutar mene.Dosadila sam prijateljicama ponavljajući njegovo ime 24 h na dan.Bukvalno znači! Mislim na njega tokom čitavog dana.Legnem da spavam,probudim se...non stop je pred očima.Sama pomisao da sam ga ja mogla prva imati izjeda me još više.Upropastila sam vlastitu sreću.Ali,šta se može,možda je baš to bila sudbina.Sve se dešava radi nekog razloga,čvrsto vjerujem u to,pa recimo da se krijem iza te rečenice,tražim opravdanje što sam upropastila svoju sreću.Možda stvari i budu bolje,ma bit će kad tad,znam.Moraju biti.Poslije kiše dođe sunce,kažu...

20.02.2012.

.

nedostaju mi tvoji dodiri,zagrljaj,mirna riječ...

15.02.2012.

stalo mi je,tebi nije.

Danas je svanuo jedan od onih težih dana u životu.Jedan od onih dana kada slušam tužne pjesme,pjesme koje bude u meni sjećanja i uspomene...Oni dani kada suze lete na sve strane. Teško mi je,jako. Još jedna ljubavna pustolovina,još jedni ljubavni brodolomi. On je veliki debil.A čini mi se,što je veći debil,ja ga sve više volim.Ne znam kome da vjerujem više.Jedni mi kažu ''hej,pa lud je za tobom,ne voli svoju curu''.Prilazi meni kada nje nema,a na fb hiljadu statusa upućenih njoj ovo ono.Ne vjerujem ja u tu ljubav preko fb,naravno da ne,ali boli sve to.Jer se stvara sumnja da mene ne voli.Ne daje mi nikakve znakove,signale...Viđamo se rijetko,ali kad se vidimo priđe mi i bude na dobro.Voljela bih da mi ne prilazi,onda bih barem znala na čemu sam.Da ga en zanimam,da voli svoju curu i gotovo.ALI NE,ON UVIJEK MORA PRIĐI I MENI NEKU NADU UNIJETI! FUJ! Zavlači nju,zavlači mene.Ne mogu više ovako.Da se nisam ovako zaljubila davno bih stavila tačku na ovo.Pokušavam staviti jednu veliku tačku na sve ovo već duže vrijeme ali NE IDE,nikako ne ide. Želim biti sretna,barem na kratko,samo da osjetim tu neizmjernu sreću.Tražim li puno? Pozdrav <3.

15.02.2012.

.

ako ovako nastaviš,zamrzit ću te dragi moj...

11.02.2012.

.

Prihvati činjenicu,glupa si! Da,glupa sam.Ali imam opravdanje za svaku svoju glupost. LJUBAV! Riječ koja opravdava i najveće gluposti koje čovjek učini.Vidjeli smo se danas.Ja,kao malo dijete,sva sretna čim ugledam njegov lik.Prišao mi je.Gledao me onim svojim očima.Ubijao me njegov pogled.Naravno,tada mu cure nije bilo.Ja sam,izgleda,zamjenska karta.Tek to sada shvaćam.Neki mi govore da on voli mene,da obratim pažnju kako trči za mnom kada me vidi.Ali,ja ne mogu vjerovati u to.Bojim se da sam ja rezerva samo kada tu nije njegova draga.Zna se da je MENE prvu želio a da sam se ja nešto dvoumila.Da li je ta želja nestala? Ne znam.Samo znam da kad god me vidi prilazi mi,a ja sve dozvoljavam.Trebam staviti tačku na to već jednom.Ima djevojku!Njoj piše da je voli,dok mene ganja kad me vidi.FUJ!Ne znam šta da radim više.Da nisam toliko slaba na njega davno bih stavila tačku na sve ovo,davno bih mu rekla da mi ne prilazi više ali taj neopisvi osjećaj kada mi je u blizini jednostavno mi ne dopušta da izgovorim riječ NE! Boli me sve ovo,užasno boli.Dvoličan je skroz,fuj. Samo da mi ga je preboliti,najviše od svega želim to sada.Ili jednostavno da prekine s njom,da ne igra na dvije stolice.Ili da meni uništi svaku nadu i završi ove igrice sa mnom! Jer ja nisam igračka,dragi moj.To što sam tako slaba na tebe ne treba da ti bude motiv da me uništavaš svojim igrama.

07.02.2012.

.

Patim iz dana u dan sve više.

05.02.2012.

.

KAKO DA GA ZABORAVIM? KAKO DA GA IZBACIM IZ GLAVE,MISLI,SRCA? Teško mi je,preteško...

03.02.2012.

Tanka linija je između ljubavi i mržnje!

Vrijeme katastrofa.Mrzim ovakvo vrijeme,prezirem! Škole nije bilo danas,tako da sam odmarala.Pokušavam se psihički pripremiti za sutra.Pitate se zašto...eh sad ću da vam kažem. Sutra ću se vidjeti s njim.Neću da vas lažem pa da kažem ''pokušala sam izbijeći naš susret,ovo ono...'' Ne! Jedva sam dočekala kad sam čula da ću ga vidjeti.Ne spominjem ga već danima,ali tu je još uvijek...u mislima 24 sata na dan.Moja prijateljica je pričala s njim.Voli svoju curu i neće raskinuti s njom.OKEJ,ALI NEKA MENE VIŠE NE ZOVE KADA MU NJE NEMA! Sutra ćemo se vidjeti na drugaricinom rođendanu.Drago mi je što ću ga vidjeti,ali ako mi priđe dobit će takav šamar da će se pokajati za sve! Voliš svoju curu,je li? Aha,okej,mene ne traži više onda! Ne znam otkud tolika ljubav prema njoj jer ste u vezi vrlo kratko,a tek ste se i upoznali,al' haj dobro. Nisam znala da si takva osoba dragi moj. Mislim na njega,priznajem,ubijam se misleći na njega ali šta da radim ? Neko vrijeme će biti ovako,znam,shvatam.Ali izaći će iz moje glave,iz mojih misli kad tad :). Bit ću strpljiva. Baš me zanima kako će se sutra ponašati prema meni,ali ako nešto pokuša jer mu tu nije cura dobit će što je zaslužio! Ogorčene riječi i šamar! Neće se on igrati sa mnom.Držim se jako trenutno ali znam da sutra kad ga vidim bit će nešto drugačije.Ali potrudit ću se da se ovako ponašam kao što sada govorim ! Veliki pozdrav ! <3

01.01.2012.

mrzim sebe

Opet pišem.Jedino ovdje nalazim utjehu.Jedino ovdje neko sluša moje probleme...Jedino ovdje iznosim svoje slabosti.Jednostavno lakše mi je kada ovdje napišem sve što osjećam.Znate na šta smo spale Ella i ja? Ne možemo čestitati jedna drugoj Novu godinu,eto.To sve govori.Do sada svaki praznik ja sam njoj prva čestitala,uvijek bih se ja prva sjetila...I baš sam čekala danas da vidim da li će se udostojiti i jednom ona meni prva čestitati.I ne,nije.Hvala joj od srca.Vidim sada neke druge stvari.Glavno je da je na profilnu stavila sliku sa svojom dragom Rebeccom.Čak ni naše slike nikada nije stavljala.Znam da su to gluposti,ali pokušavam navesti i najsitnije detalje.Zaboravila je ko je uz nju bio uvijek,ko joj je opraštao sva sranja! ZAŠTO NE MOGU VIŠE DA JE POŠALJEM U PIČKU MATERINU? ZAŠTO NE MOGU DA JE ZAUVIJEK PREKRIŽIM? ZAŠTOO? NAKON SVEGA ŠTO MI JE URADILA. Sve bih dala da mogu,sveeeeeeeeeee. I dok ovo pišem,zazvoni telefon.A ja kreten potrčah u nadi da će biti ona.Najradije bih se ubila kad sam voako gluuuuupa. Radi od mene šta hoće,vrti me oko malog prsta.Užasno u kakvog slabića sam se pretvorila.

31.12.2011.

:D

DA VAM SAOPŠTIM JEDNU LIJEEPU VIJEST :D ODLIČNOO SE PROVODIM I SAMAAAAA, SA SVOJIIIIIIIM RODITEELJIMA,VESELIM SE NOVOJ I SVE JE OKEJ,HOPALA :D SHVATILA SAM VRIJEDNOST SVEGA ! JEDNOM SE ŽIVI! UŽIVAJTEEE ! NOĆAS NIŠTA ME NE ZAAAAANIMA,SIPAJ U ČAŠU TUUGA DA ME PROĐEEE...

31.12.2011.

bol,tuga,suze...

Plačem.Koji sam ja slabić,Bože sačuvaj.Ali,ovo je bilo jače od mene...ne mogu da se suzdržim.Gledajući na fb Ellu kako razmjenjuje razne linkove na zidu svoje Rebecce,spremajući se za večeras,za tu ludu noć,morala sam zaplakati.Uživaju.Kako sam ja,to nije bitno. Nisam vam pisala,ali nakon one naše velike svađe ipak smo se opet pomirile,dosta se izdešavalo još,pisat ću detalje drugi put.Rebecca joj je naravno uvijek važnija nego ja.Ali,osjećam da ću je uvijek voljeti,unatoč svemu što mi je učinila i unatoč svemu što će mi još činiti.Grozno.Osjećam se usamljeno,totalno usamljeno...Povrh svega osjećam se jadno.Zašto imam takve osjećaje prema sebi na Novu godinu? NEOPISIVO SAM TUŽNA I NEOPISIVO PUNO MI JE POTREBAN NEKO SADA DA ME ZAGRLI,DA IMAM NEKOGA PORED SEBE.ALI NEMOGUĆE JE.JEDINO KOGA TRENUTNO IMAM PORED SEBE JE OVAJ JEBENI KOMPJUTER,BLOG I NARAVNO MOJI DRAGI RODITELJI.DA MI JOŠ NIJE NJIH NE ZNAM ŠTA BI BILO SA MNOM. Nadam se da se provodite i da će vam ovo biti dobra noć jer meni sigurno neće. ''Postoje ljudi koje ćeš voljeti bez obzira na to šta su ti učinili, i postoje oni koji ti nikada neće biti dragi bez obzira koliko bili dobri prema tebi. :) ''

31.12.2011.

nova godina kuca na vratima

Za mene ovaj dan nema nikakav značaj.Gledajući statuse na fb,svi se vesele na ovaj dan,jedva čekaju da padne noć,a ja...ja u nikad gorem stanju.Nemam gdje za Novu,ocjene najkritičnije,a povrh svega svađa sa mamom.Maloprije se posvađasmo.Nešto histeriše,užas. Nije uredu da uđem u novu 2012. ovakva,sjebana totalno,ali šta ću kad trenutno nijedan dio mog života ne blista.Sve je užasno. Sama sam sebi pustila muziku i kao lafo se veselim.Patetično.Jako se usamljeno osjećam i jadno.Ne mogu vam opisati to :/. Volim vas sveeee i puno vas pozdravljam. ŽELIM VAM SVE NAJ NAJ NAJ NAJBOLJE U NOVOJ 2012. GODINI.PUNO ZDRAVLJA,SREĆE,VESELJA,NOVCA I DA SVE ŠTO ZAŽELITE DA VAM SE OSTVARI. OD SRCA SVE NAJLJEPŠE ŽELI VAM VAŠA PIXIE <3.

30.12.2011.

sve je uzalud.

Dragi moji,veliki pozdrav!Evo pokušavam da pišem što češće,a s obzirom na to da se u mom životu svaki dan desi nešto novo,svaki dan imam potrebu da napišem nešto.Ali rijetko stignem.Ipak,evooo me.Raspust je stigao,zvanično danas.U školi danas bezveze bilo,puštala se muzika,ovo ono.Profesori opušteni,kao da su i oni jedva čekali ovaj kraj.Valjda da se od nas odmore -.- ! Danas sam uradila nešto što sam uvijek govorila da nikad neću,bla bla.Ali,bilo je jače od mene.Tačnije bili su jači od mene.Alkohol. Znamo svi koliko je to trenutno popularno među rajom,među omladinom.Nikad prije nisam probala alkohol,dok naravno,svi moji jarani i jaranice već duže vrijeme piju i opijaju se s vremena na vrijeme.Uvijek sam bila veliki protivnik toga.Ono,heej,tek mi je 16 godina -.-!Nije da sam staromodna,tačnije ponekad i previše raspuštena i opuštena ali alkohol mrzim.Danas...druga priča.Poslije škole raja se okupila,kraj škole,proslava,prednovogodišnje raspoloženje.Ja u problemima do grla (škola).Oni se dogovorili da odu popit po nešto.Ofirno mi sad da ja nešto serem tu.Krenem i ja.Da ne ispadnem pička kupim i ja piće i popijem naravno.Kasnije,premotavajući film u glavi shvatila sam da više nisam ona osoba od ranije.Ni u bilo kojem pogledu ne vidim staru sebe.Jednostavno nema me.Potpuno sam se promjenila...u nekom smislu na gore,a u nekom na bolje.Mada,više je ovog prvog nažalost. Počela sam da radim svari koje su mi prije izgledale nezamislive,da govorim stvari ljudima koji ne zaslužuju te neugodne riječi,da opraštam i volim ljude koji su to najmanje zaslužili,da pijem da ne ispadnem pička u društvu itd...Jednostavno to nisam ja više,ovo je neko drugi. Nisam zadovoljna sobom.Kad sam htjela promjenu,nisam željela ovakvu.No,dobro,šta je tu je. Sutra se opet čujemo da vam zaželim sve najljepše u 2012. koja nam kuca na vrata.Nadam se da će,bar meni,biti mnogo bolja nego 2011. :).

28.12.2011.

.

Još jedan bezuspješan dan prođe.Škola-samo čekam da se završi više.Ludim od njeeeeeee,ne mogu više.Ocjene,pisala sam već,su KRIZA! Blago rečeno kriza.Sama pomisao na Novu godinu još me više rastuži.Bit ću usamljena,totalno.Ali ipak,bit će pored mene moji roditelji,moje najveće blago i ne trebam da tugujem toliko :D. Nemam blage veze kako roditeljima da kažem da padam iz još jednog predmeta.Znali su za 3 predmeta,a za ovaj četvrti ima da me nema.Ma ako su mi oprostili ova 3,moraju i ovaj jedan valjda haha :(. O,tugoooooooo moja! Veselim se raspustu NENORMALNO!Svjesna sam da ovaj raspust neće biti savršen kao prethodni raspusti ali se ipak radujem.Naspavat ću se,izlazit ću s vremena na vrijeme(dozvolili su mi da rasporedim učenje i umjerene izlaske,ali vrlo malo) UČIT ĆU FAKAT,da bih odmah u februaru ispravila ove ocjeneee i da se ne bi morala prebacivati iz moje drage škole :S. Ma bit će sve dobro,imam nadu i volju da ispravim učinjene greške. Btw. što se tiče ljubavi,pisala sam već. Voljela bih se stvarnoooo upoznati sa onim likom s kojim se 'kontam' već duuuuuuuže vrijeme,ali znate već,jebeno me straah da ne userem nešto.Jer fb je jedno a stvarnost je drugo :(. Čujeeeeemo se vrlo brzo <333.

27.12.2011.

ne mogu više da zadržim bol!

Dragi moji,kako se bliži raspust imam malo više vremena nego ranije. Šta da vam pišem...svaki dan novi problem.Ali bukvalno svaki. Padam iz 4 predmeta,grozno mi je.Nada koja je postojala da ću pasti iz 3 predmeta danas je pala u vodu.Još jedan predmet sam zajebala do bola.Fuj.Gadim se sama sebi.Stid me sviju.Iznevjerila sam svoje roditelje.Ne mogu vam opisati kako se loše osjećam.Okej,ovo je samo polugodište,kontam sve ali opet 4 predmeta,4 ! Ako ne ispravim odmah u februaru ove ocjene prebacujem se u neku drugu školu.Gimnazija nije za mene,izgleda.Borila sam se,više ne mogu :/. I pored svega toga,ja kao neka budala JEDVA ČEKAM RASPUST,iako znam da ću ga djelimično provesti sa knjigom.O,da,da,da.Ali barem ću se naspavati. Nova godina nam kuca na vratima,hop,hop,hop.A ja - SAMA za NOVU ! Ustvari,nsiam sama.Bit će pored mene moji roditelji,koji su mi najveće blago.Oprostili su mi moja sranja u školi,moja padanja.Hvala im! Danas me pita drugarica koju nisam dugo vremena vidjela ''Gdje ćeš za Novu?'' A ja,lažljivo rekla,sa drugaricama.Ma heej -.- Ne znam zašto nemam nikakav dogovor za Novu,nekako sam bezvoljna i nikakva.Znam ja da će meni biti i više nego odlično sa mojim roditeljima,u toploj i ukrašenoj kući,i veseloj atmosferi.Kao i svake godine,sto prepun hrane,raznovrsne hrane,slatkiša i prave gala večere.Veselim se,ipak,tome! A ljubav...Jednostavno ja ne želim da mi se približi.Pisala sam da se kontam već neko vrijeme sa jednim likom preko facebooka.On poznaje mnoge moje prijatelje i znam da je jako dobar,lijep.Ali ja sam odbojna.Zvao me da izađemo a ja pička neću :S.Bojim se da kad izađemo da mu se neću svidjeti,jer on mene nije nikada prije vidio.Bojim se jednostavno. Ma život mi je trenutno NULA,OBIČNA VELIKA NULA!Odavno se k'o čovjek nisam obradovala nečemu,da me nešto usreći.Svaki dan novi probleeeem.Škola me uništi,blago rečeno :(. Pisat ću uskoro još.Volim vas i pozdravljam punooo <3.

24.12.2011.

.

Sigurno ste me zaboravili.I ja sam vas zabpravila,nažalost.Ne pišem više...grozno.Sve je promjenilo u mom životu pa tako i ovo.Izvinjavam se onima koji vole moje postove da čitaju,stvarno sam zaboravila sve ovo :/. Ukratko da kažem aktuelnosti haha.Tužne aktuelnosti. O školi i da ne pričam.Sama činjenica da padam iz 2 ili 3 predmeta govori sve.Grozno! Nadam se da će drugo polugodište biti bolje.Gimnazija teroriše,blago rečeno :(. Ljubav,e tu se dosta toga promjenilo.Već neko izvjesno vrijeme kontam se sa jednim likom preko fb.Prijatelj je moje dobre prijateljice,ali mi se lično ne poznajemo.Dogovarali smo se nešto da izađemo ali ništa od toga nije bilo.Radi mene.Ne znam zašto,ali meni se taj momak jako,jaaaaaako sviđa i bojim se da kad izađem s njim da mu se neću svidjeti i da ću na kraju ja biti loše opet :/. Bojim se stvarno.Pokušat ću o tome malo češće pričati,trebat će mi savjeti. Prijateljstvo,joj -.- tu se isto desilo mnogo toga.Opet oko Elle.Iako sam pokušala pobjeći od nje nisam uspjela.Ma grozno :S. Pisat ću,nadam se u skorije vrijeme,malo opširnije :).Raspust nam kuca na vrata vrlo brzo,kao iiiii.... NOVA GODINAAAAAAAA ! :D Veselim se,jako,jako iako je velika mogućnost da ću je provesti sa roditeljima aaaaaaaaaaaaaaa! :( Ipak,veselim se ! Čujemo se što prije dragi moji.Veliki pozdrav za sve vas <3. I naravno,svim posjetiteljima ovog bloga,katoličke vjeroispovjesti,želim čestit Božić ! <3

28.10.2011.

Dokle?

Današnji događaj u mom gradu,u mom Sarajevu zaprepastio je mnoge. Današnji događaj dao mi je sliku rata prije nekoliko godina...sve one mamine i očeve priče o ratu kao da su se danas obistinile.Čovjek,naoružan i grub,ratoborno hoda uokolo i puca.Sve je stalo...Vrijeme je stalo,ljudi,grad.Odjednom.Kao da ovoj maloj državici nije dovoljno rata,pucnjeva,prolivene krvi,straha i nezaliječenih rana.Rana kako na srcu tako i na tijelu.Gdje ide ovaj svijet? Gdje nas vodi niz ovih dešavanja,ovih zaprepaštajućih dešavanja? Terorizam,pokornost...fuj! Mnogim ljudima danas je pred očima prošla ona slika iz '92.Bježali su na sve strane,skrivali se pokušajući spasiti živu glavu.Mnogo djece,omladine,starijih osoba našlo se danas na licu mjesta tog nemilog događaja.Bilo mi je teško gledati snimku onog užasa! GDJE JE NESTAO MIR? HOĆE LI SE IKADA VRATITI ili ćemo svaki dan morati strahovati da nas neko ne ubije? Mislim da je dosta crvene boje oblilo ovaj naš grad,da je dosta ožiljaka palo na ovo moje Sarajevo...a ovo je samo jedno od brojih 'ožiljaka' koje će da zadobije sve dok osobe poput onakvih od danas ne nestanu zauvijek! Žalosno.Ponekad je dovoljno reći stidim se svog naroda. p.s.:ako vam se ispod posta prikaže neka kao reklama ili nešto tako,da znate da to nisam stavila ja,nego se samo pojavilo o.O :D

15.09.2011.

a mene još uvijek pogađaju iste stvari...

Dragi moji,toliko se toga izdešavalo u mom životu i tek sada sam spremna podjeliti s vama neke stvari.Naravno,opet Ella.Sada je stvar dosta komplikovanija,tačnije sada je sve potonulo.Ovaj put ona je kriva.Ovaj put su moji roditelji bili u pravu kada su me savjetovali da se maknem od nje.Nisam ih slušala i dogodilo se to.Ne mogu vam reći šta se zapravo desilo,ne smijem to reći jer je isuviše grozno da bi se moglo napisati javno. Uradila je nešto što je naudilo ne samo meni,nego i mojim roditeljima.Neoprostivo je!Ne mogu vjerovati još uvijek.Već danima razmišljam kako je mogla...nakon toliko godina prijateljstva.Premjestila sam se u drugu školu,što dalje od nje.Sada sam započela život u drugoj školi,u drugom razredu,sa drugim ljudima.Bilo je teško ispočetka ali nisam mogla ostati u razredu sa osobom zbog koje mi je mogla stradati porodica.Tačnije,nisam smjela.Bojim se te nove Elle,Elle koja je spremna na sve samo da bude po njenom.Sigurno se pitate šta se to desilo tako strašno,ali ne smijem napisati to jer je previše ozbiljno.Zašto onda pišem? Ne znam,nalazim neko olakšanje ovdje.Ti dani bili su veoma teški za mene.Sve u mom životu se promjenilo,sve je novo.Privikavam se polahko.Dobila sam nove prijatelje,mnoge osobe su ušle u moj život.Bilo je teško ispočetka priviknuti se na sve to,na sve te novosti u mom životu ali čovjek se na sve privikne,zar ne?Neću da vas lažem pa da kažem da ne razmišljam uopće o Elli,da me ne zanima u vezi nje ništa...Razmišljam o njoj,još uvijek tražim odgovor na pitanje ''ZAŠTO?'' Zašto je to uradila?Odgovora naravno nema.Još niko nije zauzeo njeno mjesto i neće nikada zauzeti.Znate koliko sam je voljela i znate da sam bila spremna na sve radi nje.Bio je ovo težak udarac za mene. Sada sam daleko od nje,okončale smo svaki kontakt.Sada sam započela novi život u novoj školi sa novim ljudima.Morala sam se udaljiti od nje po svaku cijenu.Prihvatili su me bez ikakvog objašnjenja.Tema o 'najboljom prijateljici' me pogađa uvijek i tada se osjete suze u mojim očima.Na pitanje o tome odgovor je jasan ''ne,ja nikada nisam imala najbolju prijateljicu''. Do idućeg pisanja puno pozdrava <3.


Stariji postovi