29.12.2012.

.

Eto,dugoočekivani dan je došao. Dan slobode,dan života,dan RASPUSTA!
Nikad ga više nisam poželjela. Radujem se kao neka mala djevojčica iz osnovne škole,ali stvarno je tako.
Nažalost,od jučer me služi samo loše raspoloženje..Zub ubija! Onaj zub koji sam radila prije par dana počeo me boliti,uuuh.
Danas me malo manje boli ali odlučila sam ostati u kući. With my mommy, yeaah !
Izgubila sam volju za izlazcima,ne znam zašto. Možda jer sam se još više razočarala u prijatelje...ma kakve prijatelje,to oni nikada nisu ni bili!
Tražim izgovore,pokušavam naći sebi manu ali uzalud...znam da su oni krivci!
Uvijek sam takva,loša prema sebi,suviše dobra prema drugima. Šteta,šteta za mene.
Novu godinu ću provesti da roditeljima,i znate šta radujem se! Da,da... To su ljudi koji su bili uvijek uz mene,koji su mi prelazili preko svih gluposti koje sam pravila,osobe kojima se uvijek mogu obratiti,koji daju sve od sebe da meni bude dobro i da imam sve što mi treba,oni su jedini koji će biti tu ako Bog da inšAllah još dugi niz godina!
Imam 17 godina i još uvijek sam mamina i tatina curica,neki bi rekli tako..pa šta? Je li to nešto loše? Ne bih rekla :)
31547_274497756009229_430540375_n_large