02.06.2013.

...

Slušam pjesmu koju sam slušala onda kada sam bila najsretnija i odlučih se da napišem post..
Osjećam tugu,neizmjernu..Toliko jako da sam povraćala dva-tri puta danas..
Kada će moj život obasjati poneka sunčeva zraka? Postoji li ikakva mogućnost za to? Teško mi je. Mislim da sam pisala već da se osjećam usamljeno..Još uvijek je tako. Ta usamljenost samo raste,ne prolazi. Tražim izlaz,tražim svijetlo na kraju tunela ali nema ga,nema niti jednog znaka da će doći bolje vrijeme za mene.Riješim se jednog problema,dođe drugi još veći. I sve tako u krug.
Pisala bih sada šta me to sve muči,ali ne mogu,na izmaku sam suza.Svega je previše.
Ne muči me ljubav,ne. Ne muči me zato jer je uopće ni nema. Dobro je dok je tako.