13.08.2014.

koraci prema boljem zivotu

Odlucila sam se malo posvetiti blogu nakon toliko vremena. Volim biti ovdje. Volim svoje misli sazeti u ovo moje utociste kako sam ga davno nazvala. Moj bijeg od stvarnosti sa nepoznatim ljudima. Svi smo ovdje isti. I to mi je drago. Cak osjecam emotivnu povezanost sa svakom osobom na ovom blogu. Cudan osjecaj. Cudna ja. Ali sretna i ispunjena. Odavno to nisam napisala,zar ne? Vi koji svoje vrijeme skratite na ovoj mojoj zbirci misli i osjecaja odavno niste procitali da sam sretna i ispunjena zar ne? I ja mislim da je tako. Nisam se ni ja tako osjecala. Dugo i dugo. Neke stvari je trebalo posremiti na svoje mjesto,a pogotovo pospremiti one u glavi. Obrisati prasinu iz glave,a Boga mi i iz srca. Mozda cudno zvuci citajuci ovo. Pomislis, kakva promjena? Ljudi se rijetko mjenjaju? I ja sam tako mislila. Ali shvatila sam da samo 'promjenom' zivota i svega sto me cinilo nesretnom mogu doci do glavnog zivotnog cilja - biti sretna. Traje dok traje. Kad nestane, onda opet kao veliki borac, kao ratnik na bojnom polju, krecem na osvajanje cilja,opet i opet - sreca. Jer to je zivotni cilj svake osobe,zar ne? Ili samo nas koji taj osjecaj rijetko u potpunosti osjetimo? Moguce. Pvi korak naprijed uradila sam kada sam sve osobe koje su mi zadavale glavobolje izbrisala iz zivota,misli,srca i svakog dijela mene. Na pocetku je bilo cudno. Osoba koja se sikirala za sve, pazila da nekoga ne povrijedi,sklanjajuci se da bi nekome bilo bolje iako taj neko to ne cijeni je NESTALA. Te osobe vise nije bilo. Drugi korak su bila neprestana razmsiljanja 'sta bi bilo kad bi bilo'? 'sta je moglo drugacije'? 'da li se kajem'? 'jesam li pogrijesila'? 'je li moglo drgacije'? .. i to je nestalo.. shvatla sam da sve sto se desilo, desilo se iz nekog razloga. Nije bitno je li moglo drugacije jer da je moglo bilo bi. Treci,cetvrti,peti i stotikorak pisat cu drugi put.