27.08.2014.

bijeg iz stvarnosti..

Vracam se opet svom jedinom utocistu. Koliko puta sam samo ponovila ovu rijec na blogu.. Utociste. Je li stvarno nemam gdje pobjeci osim ovdje? Na svoj blog? Je li mi toliko prirastao srcu ili ga jednostavno koristim da se istresem? Hm,ne znam. Mislim da nisam postala toliko bezosjecajna.. Volim svoj blog,volim ljude koji mi pisu i kojim vrlo rado odgovaram.. Hvala vam za beskonacnu potporu,savjete i suosjecanje. Ovih dana se osjecam cudno. Ona velika sreca o kojoj sam pisala u prethodnim postovima malo se stisala. I dalje je osjecam,ali razumnije. Razumnije? Da,osjecam se u skladu sa desavanjima oko mene. Desile su se neke stvari.. Nista strasno,spremno sam ih docekala jer su se vec jednom dogodile. A tada su me jako pogodile i povrijedile. Ovaj put ne. Ovaj put sam ih docekala kao da su mali povjetarac. Nema vise bure koja me obori i pokosi. Svako novo razocarenje bude samo mali nagovjestaj da sam bila upravu. Desice se,opet i opet. Ali ne kao prije. Jer ja vise nisam kao prije.