10.01.2016.

Važno je samo ono što u sebi osjećam.

Imam mnogo toga da vam napišem. Sva ta dešavanja zbog kojih nisam stizala, a iskreno ni pomislila, na pisanje bloga. I lijepoga i ružnoga. Nisam više onaj teški pesimista kao davne 2011. godine kada je i nastalo ovo moje malo utočište. 2015. godina je bila dobra godina. Da, danas kada je sve iza mene i kada se u glavi mogu sabrati lijepi i ružni događaji, sa sigurnošću mogu reći da je bila više lijepa nego ružna. Napisah u prošlom postu da sam ostvarila neke ciljeve. Jedan od tih je upis na fakultet. Da, sretna sam što stojim na prvom stepeniku moje budućnosti. Sretna sam što sam upisala ono što volim. Sretna sam što gradim svoje obrazovanje na visoke 'levele'. Želim, istinski želim, postati neko i nešto u budućim godinama koje dolaze. Svim silama ću se truditi da se to i ostvari. Mozak je sve, novi sinonim za ljepotu. U 2015. sam se mnogo promijenila. Iz korijena. To se može primjetiti i po ovim rečenicama iznad. Moje razmišljanje prije nije bilo ni približno ovome. Prije su moji prioriteti bili sve osim školovanja. Mnoge vrijednosti nisam spoznala dok nisam sazrela u glavi, u potpunosti. Kažu, odrastao si čovjek kada napuniš 18 godina. Ne bih se baš složila. Odrastao si čovjek kada dospiješ potpunu zrelost u glavi. To ne mora da se desi sa 18 godina. Svakome u svoje vrijeme. Stvar individue. Mogu reći da sam napokon sazrela. Možda ne u potpunosti, ali velikim dijelom da. 2015. godina je bila zanimljiva i burna i na prijateljskom planu. Sve one osobe o kojima sam pisala proteklih godina, one koje su me povrijeđivale i razočaravale, sam uklonila iz svog života. One više nisu dio moga života, vremena i prostora. Iz svakog ugla sam ih izbacila. Zauvijek. Ne mogu vam opisati moju sreću. Dišem punim plućima bez onih svakodnevnih upitnika koji su mi narušavali sreću. A ti upitnici bile su te osobe. Rušili su moju sreću, svojom ljubomorom potiskivali svako moje zadovoljstvo, nadali se mojoj nesreći i sve to uz uvjeravanje da su mi pravi prijatelji. E, i to je završeno. Sada sam sebe okružila pravim osobama, pravim prijateljima i uzornim po svemu. One osobe koje su kvalitetne i vrijedne, ako me razumijete. U ljubavi nije bilo turbulentno, isključivo jer ja to nisam dozvolila. Bilo je par muškaraca koji su mi nešto značili, ali nijedan nije toliko duboko ostavio trag u meni da bih mogla reći da sam bila zaljubljena. Ne, u 2015. nisam bila zaljubljena i nisam ljubav svrstavala u svoje planove. Bila je tek usputna stvar. Trenutno ne postoji osoba koja mi se sviđa niti potencijalna osoba za to. Vrijeme će učiniti svoje kada to bude trebalo da se desi. Iskreno, voljela bih da se zaljubim napokon toliko jako da gorim od ljubavi, ali da to bude jednako uzvraćeno. Ako neće, onda ne bih, hvala lijepo. Definitivno sam druga osoba. Po svemu to primjetim i nastojim to i održati. Sviđam se samoj sebi ovakva kakva sam postala. Ova transformacija je do sada najbolja i ovakva želim da koračam u 2016. godini, a i u narednim ako Bog da, uz mnogo veće napretke i ostvarenja. Pišemo se i čitamo u ovoj godini češće. Širite ljubav!