14.01.2016.

Studentski život

Obećah da ću češće pisati ove godine. I evo me. Pokušavam koliko toliko realizovati obećanje. Nisam inače baš dobra u tome. Često izradim ili zaboravim na obećano. Ali ne zlonamjerno, već samo nemarno. Sasvim slučajno, a onda mi bude krivo i žao. Jbg, izgleda da mi ne ginu tablete za senilnost. A u cvijetu mladosti, eh sramoto. Malo ironije nije na odmet. Nego, između ostalog da vam kažem zbog čega su neki postovi sa ''č,ć,dž,đ,š,ž'', a neki bez kvakica..Jednostavno nekad vam pišem sa laptopa, a nekad sa mobitela pa kako mi bude lakše. Skroz nebitna informacija, ali eto. Ovi dani mi prolaze kao i većini studenata, vjerujem. Učenje, jelo, spavanje i repeat. Nisam mnogo zadovoljna kako učim proteklih par dana. Nešto sam rastresena i nemam volju za učenjem. A prije 7 dana sam odlično odradila ispit i nabubala savršeno. Valjda sve zavisi od dana do dana i raspoloženja. Sutra će biti bolje. Inače, zadovoljna sam sa rezultatima na fakultetu. Dobro mi ide, sad za sad, hvala Bogu. Samo da tako nastavim. Doduše, moram priznati da danas nisam sva svoja iz nekog starog razloga. U suštini ne mnogo bitnog, ali dovoljno da bi mi poremetilo neke stvari. Sjetih se danas, nenamjerno, bivše ljubavi. Nenamjerno? Pa da, nije mi bio na kraj pameti, ali mi je nenadano 'izletio' na naslovnoj facebooka. Izbrisali smo se iz prijatelja jos davno. Sa svih mogućih društvenih mreža. Ali, vidjeh danas neku objavu koju je stavila jedna moja poznanica na fb, a imam je među prijateljima. Kad ono, u toj objavi, moj dragi bivši. Da vam kažem da sam samo preletila preko toga slagat ću, zar ne? Gledala sam duže vrijeme, a zatim ušla mu na profil da malo promahalam. Dugo, dugo nisam. Ne bih ga se ni sjetila da se to danas, igrom slučaja, nije desilo. Jer ne viđamo se po gradu, nemamo zajedničke prijatelje, ne izlazimo na ista mjesta, nemamo baš nikakav kontakt. To mi odgovara. Uglavnom, promahalala sam po profilu. Bar po onome što sam mogla vidjeti,(što je bilo otvoreno da svi mogu vidjeti - public), primjetih da je ljepši mnogo nego prije. Izađoh sa profila i ugasih wifi. Zaključak je taj da nisu to emocije i nije to nedostajanje. Stvarno nije. Ali jeste neki vid radoznalosti. Kasnije me malo to spotaklo na razmišljanje. Znate, moram da priznam prvo sebi, a zatim i drugima, u ovom slučaju vama koji me čitate, da meni nedostaje ljubav. Apsolutno. Koliko god prikrivala to i stavljala u posljednji životni plan... Dugo vremena nisam osjetila ono pravo. Nisam dozvolila. I osjetim u sebi taj nedostatak. Nisam djevojka koja će stupati u veze samo da bih imala muškarca pored sebe ili da bih ubijala dosadu. Ne, to kod mene ne ide tako. Da sam tako radila do sada bih imala iza sebe beskonačno mnogo veza i vezica. Ne mogu da kažem da nemam udvarače, bit će lažljivo. Imam ih i imala sam ih mnogo. Ali to nisu momci koji su za mene i ja nisam za njih. Nisam prepotntna i ne tražim savršenstvo. Samo želim pravu osobu pored sebe. Da me voli i da volim, da poštuje i da poštujem, da iskreno ljubi i da ljubim. Uzajamno i obostrano. To su sitnice. Ali upravo te sitnice ja uvijek otkrijem da potecijalna osoba ne posjeduje. I tu je kraj. Ne želim više da pravim greške. Napravila sam ih za dva života. I zato sam sada ovakva - mnogo oprezna.