beats by dre cheap

pocetak ispovijesti

Nesto me navelo na razmisljanje. Blogu sam se vracala uvijek kada sam bila nesretna,tuzna,iznevjerena i slicno.. Kad sam bila bar malo sretna zaboravljala sam ga. Cudno. Sada osjecam da sam sretna, a postajem opet redovna na blogu. Da ova sreca nije iluzija? Da se ne krijem iza neke iluzije, nestvarnih osjecaja i misli? Ili se toliko bojim povjerovati u tu tzv. srecu? Bojim se ako povjerujem da stvarno sredjujem zivot da ce mi sve izletjeti iz ruke. Bojim se da cu opet pokleknuti pred osobama koje su me izdale.. Da,bojim se. Ne zato jer sumnjam u sebe. Vec zato sto negdje u dnu mene i dalje cuci mali dio one krhke djevojcice. Djevojcica koju je izdala osoba koju je zvala sestrom. Osoba koja je uz mene od rodjenja,sa kojom sam odrasla i prozivjela sve najljepse pa i najtuznije trenutke. Izdaja. Samo ta rijec asocira me na tu osobu. Ili mozda strahujem da cu pokleknuti ispred neostvarene ljubavi? Ljubavi koja mi je otisla iz ruku bas kad sam pomislila da stvari idu na bolje. Da se desava ono sto me moze uciniti sretnom. Nije se desilo. Samo je osvanuo dan koji je odlucio o nama. Toliko puta sam se vracala toj prokletinji,toliko puta pokleknula misleci da se stare stvari mogu ozivjeti. Stari osjecaji i stari mi. Misleci da mozemo obrisati prasinu koja nas je prekrila zbog predugog stajanja na mjestu zbog ponosa. Jos uvijek nisam nista konretno napisala. Krijem se iza zagonetnih rijeci koje vjerovatno nikome nisu jasne. Odgovor je jedan. Vjerovatno jos nisam spremna otvoreno sama sebi priznati sve sto se dogodilo prethodnih mjeseci. Vjerovatno me boli zapocinjati pricu o svemu tome. O svemu zbog cega sam odlucila promjenu. I uspjela sam. Znam da jesam. Sada su ostali samo tragovi koje ce vrijeme izbrisati.

Forever young
http://zivipunimplucima.blogger.ba
13/08/2014 23:51